Tema ovoga rada su poveznice između ranog pjesništva i esejistike Tina Ujevića. Ta je problematika istražena kroz zbirke pjesama Lelek sebra (1920.) i Kolajna (1926.) te eseje Ispit savjesti (1923.) i Mrsko ja (1922.). Poveznice između eseja i zbirki su autobiografičnost lirskoga subjekta i pripovjedača, izražavanje jastva, osjećaj za društveno, mističnost iskustva te Ujevićev pojam nadahnuća, baš kao i njegov pesimizam. Sličnosti su uočene i pri uporabi sličnoga motivsko-tematskoga kompleksa, pri čemu je kršćanski motivsko-tematski sklop zastupljeniji u poeziji, nego u esejima. Usporedbom je uočeno i da analizirani eseji mogu pripomoći boljem razumijevanju/kontekstualiziranju prvih dviju Ujevićevih pjesničkih zbirki