Verse and style in masquerades

Ovaj rad analizira maskeratu hrvatskih renesansnih pjesnika, odnosno renesansni žanr pokladne lirike. Maskerata je mješoviti, monološki strukturirani žanr koji je preuzet iz talijanske književnosti. Maskerate se povezuju s karnevalskim danima kada su izvođene i predstavljane narodu na ulicama gradova. Prvu maskeratu u hrvatskoj književnosti napisao je Džore Držić, a nakon njega slijede Mikša Pelegrinović, Mavro Vetranović, Nikola Nalješković i Antun Sasin čije su maskerate, uz pomoć teorijske literature, analizirane u ovome radu. U analizi se mogu vidjeti formalna, stilska, tematska, sadržajna, metrička i druga obilježja maskerati hrvatskih pjesnika. Mikša Pelegrinović ističe se po podvrsti maskerate - cigareski. Kod Vetranovića se ne tematizira lik Jeđupke, ali su prisutni drugi likovi koji ne posjeduju toliko lascivnih osobina. Ipak, za najlascivnijega autora među hrvatskim pjesnicima maskerati glasi Nikola Nalješković. On se ističe i po metričkoj raznolikosti, a u tome ga slijedi Antun Sasin. Važno je spomenuti da neke maskerate u hrvatskoj književnosti imaju nepoznatoga autora, ali to je pitanje koje se ostavlja za druga istraživanja.This paper analyzes the masquerade of Croatian Renaissance poets, ie the Renaissance genre of carnival lyrics. Masquerade is a mixed, monologue-structured genre taken from Italian literature. Masquerades are associated with carnival days when they were performed and presented to the people on the streets of cities. The first masquerade in Croatian literature was written by Džore Držić, followed by Mikša Pelegrinović, Mavro Vetranović, Nikola Nalješković and Antun Sasin, whose masquerades, with the help of theoretical literature, were analyzed in this paper. In the analysis one can see the formal, stylistic, thematic, substantive, metrical and other features of the masquerades of Croatian poets. Mikša Pelegrinović stands out for his subgenre of masquerade. Vetranović does not thematize the character of Jeđupka, but there are other characters who do not have so many lascivious traits. Nevertheless, Nikola Nalješković is the most lascivious author among Croatian authors. He also stands out for his metrical diversity, followed by Antun Sasin. It is important to mention that some masquerades in Croatian literature have an unknown author, but this is a question that is left for other research