Bone fractures in childhood

Uvod: Rast i razvoj djeteta su usko povezani s prijelomima kostiju u dječjoj dob pa je poznavanje normalnog rasta i razvoja od ključne važnosti u liječenju prijeloma i planiranju kirurških zahvata u svim vrstama prijeloma kostiju u djece. Operativno liječenje postaje trend u pedijatrijskoj ortopediji, a podrazumijeva stabilizaciju prijeloma poravnavanjem bez primjene gipsa ili udlage te unutarnju fiksaciju prijeloma koja se vrši žicama, pločama, vijcima ili čavlima. Postupci: Sekundarno istraživanje kojim su prikupljeni podaci iz relevantne stručne i znanstvene literature. Prikaz teme: Anatomija i sastav kostiju u djece razlikuje se od kostiju odraslih pa u djece dolazi do specifičnih oblika prijeloma, mehanizama zacjeljivanja i načina upravljanja ozljedama i boli. Incidencija prijeloma doseže vrhunac u dobi od oko 10 do 12 godina kod djevojčica i oko 13 do 15 godina dječaka, što se podudara s naletom rasta, a najčešći su prijelomi gornjih ekstremiteta. Prijelomi u djece se liječe konzervativno i kirurškim putem. Medicinska sestra ima zadaću njegovati pacijenta, procijeniti njegovo stanje i adekvatno zbrinuti prijelom. Ortopedska medicinska sestra je stručnjak za ortopedska stanja i usko surađuje s pacijentom, njegovom obitelji i ortopedskim timom kako bi se osigurao nesmetan oporavak pacijenta uz minimalne komplikacije i edukacija pacijenta i njegove obitelji. Zaključak: Medicinska sestra ima važnu ulogu u pružanju skrbi pedijatrijskim pacijentima tijekom oporavka nakon kirurškog liječenja prijeloma. Njezina je zadaća procijeniti opće stanje pacijenta i pružiti sestrinsku skrb što zahtijeva opća i specifična znanja i vještine koje pomažu u ostvarenju komunikacije s pacijentom i njegovom obitelji i najboljom razinom skrbi.Introduction: The growth and development of a child are closely related to bone fractures in childhood, so the knowledge of normal growth and development is crucial in the treatment of fractures and planning of surgical procedures in all types of bone fractures in children. Surgical treatment is becoming a trend in pediatric orthopedics, involving stabilization of the fracture by alignment without the use of plaster or splint, and within the fixation of the fracture performed by wires, plates, screws, or nails. Procedure: Secondary research used to collect data from the relevant professional and scientific literature. Overview: The anatomy and composition of bones in children differs from the bones of adults, so in children there are specific forms of fractures, healing mechanisms and ways of managing injuries and pain. The incidence of fractures peaks at the age of about 10 to 12 years in girls and about 13 to 15 years of boys, which coincides with a rush of growth, and the most common fractures are of the upper extremities. Fractures in children are treated conservatively and surgically. The nurse has the task of caring for the patient, assessing his condition, and adequately caring for the fracture. The orthopedic nurse is an expert in orthopedic conditions and works closely with the patient, his family, and the orthopedic team to ensure the patient’s smooth recovery with minimal complications and education of the patient and his family. Conclusion: The nurse has an important role in providing care to pediatric patients during recovery after surgical treatment of fractures. Nurses’ task is to assess the general condition of the patient and provide nursing care which requires general and specific knowledge and skills that help in achieving communication with the patient and his family and the best possible care