Orthodontic approach to patients with hypodontia

Hipodoncija je kongenitalna anomalija koja podrazumijeva nedostatak jednog ili više zubnih zametaka mliječne ili trajne denticije, isključujući umnjake, a objašnjava se okolišnim i genetskim čimbenicima. U Europi se pojavljuje u 7 % populacije i to uglavnom kao blagi oblik u kojem nedostaju jedan ili dva zuba. Pacijenti s hipodoncijom najviše se žale na estetiku te potom i na funkciju uslijed nedostatka zuba, pomaka susjednih zuba u prazan prostor i erupcije antagonista. Prije početka ortodontske terapije, potrebno je napraviti ekstraoralnu i intraoralnu analizu i analizu kefalograma te procijeniti koja je terapija najbolja za pacijenta, tj. koji je najbolji način uspostavljanja dobre funkcije i profila pacijenta. Terapija može biti isključivo ortodontska u kojoj se slobodan prostor zatvara mezijalizacijom ili distalizacijom susjednih zuba. Druga je opcija interdisciplinaran pristup ortodonta, protetičara i oralnog kirurga, a podrazumijeva udaljavanje susjednih zuba u sklopu ortodontske terapije te stvaranje prostora za zub koji nedostaje. Taj zub nadoknađuje se izradom mosta, koji može biti konvencionalan, adhezivan ili s privjeskom, ili ugradnjom implantata i izradom krunice na implantatu.Hypodontia is a congenital anomaly which implies the lack of one or more teeth buds in the deciduous or permanent dentation, excluding wisdom teeth, and it is conditioned by circumstantial and genetic factors. 7 % of the European population is usually affected by a mild condition of hypodontia, lacking one or two teeth. Patients with hypodontia mostly complain about aesthetics and function of missing teeth like the shift of adjacent teeth towards vacant areas and the eruption of antagonists. Prior to initiating orthodontic therapy, it is necessary to carry out an extraoral and intraoral analysis as well as an analysis of the cephalogram to determine which therapy is best for the patient i.e., which is the best way of establishing adequate function and patient profile. The therapy used might be entirely orthodontic, through which the vacant area is filled by mesialization or distalization of adjacent teeth. Another option is to take an interdisciplinary approach combining efforts of an orthodontist, a prosthetist and an oral surgeon – which implies setting apart adjacent teeth in the course of orthodontic therapy thus making room for the missing tooth. That tooth is then compensated by a dental bridge which can be conventional, adhesive or a cantilever dental bridge or by placing a dental implant and forming a dental crown on top of the implant