Prohibition of discrimination with reference to the case law of the European Court of Human Rights in the Republic of Croatia

Ljudska prava pripadaju svakom ljudskom biću jednako stoga je važno istaknuti kako je zabranjen bilo kakav oblik diskriminacije prema pojedincu. Univerzalno ljudsko pravo jest upravo to da svaki pojedinac ima pravo na jednakost pred zakonom i da mu je osigurana zaštita od diskriminacije. Mehanizmi za zaštitu ljudskih prava prepoznaju različite diskriminacijske osnove poput spola, rase, vjere, dobi, invaliditeta, statusa, obrazovanja, bračnog stanja, nacionalnog ili etničkog podrijetla i tako dalje. U ovome radu se podrobnije analiziraju dva slučaja sudske prakse Europskog suda za ljudska prava koji su vezani uz zabranu diskriminacije. Zabrana diskriminacije, zajamčena člankom 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, počinje djelovati od 03. rujna 1953. godine. Ova Konvencija i Europski sud predstavljaju glavni temelj za učinkovitu prevenciju ljudskih prava svojim meĎusobnim djelovanjem.Human rights belong to every human being equally so it is important to point out that any form of discrimination against an individual is prohibited. Universal human right is precisely that every individual has the right to equality before the law and that he or she is protected from discrimination. Human rights mechanisms recognize various discriminatory grounds such as gender, race, religion, age, disability, status, education, marital status, national or ethnic origin, and so on. This paper analyzes in detail two cases of case law of the European Court of Human Rights related to the prohibition of discrimination. The prohibition of discrimination, guaranteed by Article 14 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, came into force on 3 September 1953. This Convention and the European Court of Justice are the main foundations for the effective prevention of human rights through their interaction