U radu se obrađuje pojam zaliha te njihov položaj u bilanci. Zalihe sirovina i materijala svrstavaju se u kratkotrajnu imovinu te se koriste u procesu same proizvodnje proizvoda. Samim time se početno mjere i prema trošku nabave, a nakon toga ili prema trošku nabave ili prema neto utrživoj vrijednosti. Fluktuacija zaliha kao i držanje istih iziskuje troškove te je poduzeću uvijek primarni cilj iste svesti na minimum. Kroz rad predstavljene su tri metode obračuna utroška zaliha, a to su metode standardnog troška, FIFO metoda obračuna utroška zaliha te metoda prosječnog ponderiranog troška. Nabrojene metode utroška zaliha primjenjuju se ovisno o računovodstvenoj politici poduzetnika. Rad je podijeljen na teorijski i praktični dio. U te...