Association of psychological factors with the outcome of in vitro fertilization in primarily infertile women

Neplodnost je višedimenzionalna razvojna kriza, ne samo pojedinca odnosno para, već i obitelji i populacije u cjelini. Utječe na svaki aspekt života para, stoga je bitno pristupiti joj kroz prizmu biopsihosocijalnog fenomena. Ovaj rad se koncentrira na psihološke aspekte liječenja neplodnosti postupkom izvantjelesne oplodnje, za koju se smatra da je temeljna metoda medicinski pomognute oplodnje. Cilj istraživanja bio je ispitati postoji li povezanost određenih psiholoških čimbenika – dimenzija privrženosti, motivacije za roditeljstvom te načina suočavanja sa stresom – sa ishodom izvantjelesne oplodnje, odnosno uspješnosti realizacije trudnoće metodom izvantjelesne oplodnje. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 150 ispitanica podijeljenih u dvije skupine. Kliničku skupinu je činilo 100 primarno neplodnih žena u dobi od 23 - 38 godina, koje su prvi put krenule u postupak izvantjelesne oplodnje u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb. S obzirom na ishod izvantjelesne oplodnje podijeljene su na one s pozitivnim ishodom (N = 50), u slučaju realizacije trudnoće, i one s negativnim ishodom izvantjelesne oplodnje (N = 50), kod kojih se trudnoća nije realizirala. Kontrolnu skupinu je činilo 50 žena, odnosno zdravih trudnica koje su začele bez poteškoća. Primijenjeni su: Upitnik općih podataka, Inventar iskustava u bliskim odnosima, Upitnik motivacije za roditeljstvom, COPE (za dispozicijske stilove suočavanja sa stresom), BRIEF COPE (za situacijske stilove suočavanja sa stresom) i DASS-21. Rezultati istraživanja su pokazali da su dimenzija motivacije za roditeljstvom odnos i dispozicijski stilovi suočavanja sa stresom - traženje emocionalne podrške, planiranje i aktivno suočavanje statistički značajni prediktori ishoda izvantjelesne oplodnje, a situacijski stil suočavanja smodistrakcija pokazuje znakove statističkog trenda u predviđanju ishoda izvantjelesne oplodnje. To bi značilo da se povećanjem rezultata na subskalama za odnos, traženje emocionalne podrške i planiranje povećava vjerojatnost negativnog ishoda, odnosno nerealizirane trudnoće. Povećanjem rezultata na subskali aktivno suočavanje povećava se vjerojatnost pozitivnog ishoda, odnosno realizacije trudnoće izvantjelesnom oplodnjom, dok povećanjem rezultata samodistrakcija postoji statistički trend u povećanju vjerojatnosti pozitivnog ishoda izvantjelesne oplodnje. Dimenzije privrženosti anksiozna privrženost i izbjegavajuća privrženost, nisu se pokazale kao statistički značajni prediktori.Infertility is a multidimensional developmental crisis, not only of the individual or couple, but also of the family and the population as a whole. It affects every aspect of a couple’s life; therefore, it is essential to approach it through the prism of a biopsychosocial phenomenon. This study concentrates on the psychological aspects of infertility treatment by in vitro fertilization, which is considered to be the fundamental method of medically assisted fertilization. The aim of the study was to examine whether there is a connection between certain psychological factors - the dimensions of attachment, motivation for parenthood and ways of coping with stress - with the outcome of in vitro fertilization (IVF), i.e. with the success of achieving pregnancy by IVF method. The study included 150 respondents divided into two groups. The clinical group consisted of 100 primarily infertile women aged 23-38 years, who underwent in vitro fertilization procedure for the first time, at the Department of Gynaecology and Obstetrics of University Hospital Centre Zagreb. With regard to the outcome of IVF, they are divided into those with a positive outcome (N = 50), in the case of the realization of pregnancy, and those with a negative outcome of IVF (N = 50), in which the pregnancy was not realized. The control group consisted of 50 women, i.e. healthy pregnant women who conceived without difficulties. We have applied: general data questionnaire, Inventory of Experiences in Close Relationships, Parenthood motivation scale, COPE Inventory (for dispositional coping styles), BRIEF COPE (for situational coping styles) and DASS-21. The results of the study show that the dimension of motivation for parenthood relationship and the dispositional styles of coping with stress - seeking emotional support, planning and active coping are statistically significant predictors of IVF outcome, and the situational coping style self-distraction shows signs of statistical trend in predicting IVF outcome. This would mean that by increasing the results on the subscales for relationship, seeking emotional support and planning, the likelihood of the negative outcome (unrealized pregnancy) is increased. By increasing the results on the subscale active coping, the likelihood of the positive outcome (realization of pregnancy by IVF) is increased, while by increasing the results on the scale self-distraction, the statistical trend of increasing the likelihood of a positive IVF outcome appears. The dimensions of attachment - anxious attachment and avoidant attachment - did not prove to be statistically significant predictors