The analysis of semi presidential authorities in the constitution of the Republic of Croatia after the year 2000

U polupredsjedničkom sustavu izvršna vlast je dualna, dok je u parlamentarnom sustavu formalno dualna, a faktički monistička. Predsjednik u parlamentarnom sustavu sa vladom i parlamentom ne ulazi u hijerarhijske i transakcijske odnose te u pravilu nije sukreator javnih politika. U polupredsjedničkom sustavu predsjednik sa vladom i parlamentom ulazi u transakcijske i hijerarhijske odnose te je aktivni sudionik pri stvaranju i provođenju politika. U Hrvatskoj je 1990. godine uveden polupredsjednički sustav jer je vlast trebala biti demokratična, a istodobno dovoljno stabilna za provođenje ozbiljnih reformi gospodarskog i političkog sustava, kao i za mogućnost reagiranja na unutarnju i vanjsku nestabilnost prisutnu pri stvaranju Republike Hrvatske. Predsjednik Franjo Tuđman dominirao je u sustavu vlasti jer je mogao jednostrano smijeniti premijera i članove Vlade i jer je imao mogućnost da bude član političke stranke. Nakon ustavne reforme 2000. godine Predsjednik Republike je, striktno formalno, izgubio malo ovlasti. U stvari, ustavna reforma 2000. godine Predsjedniku Republike oduzela je veliku količinu političke moći iz devedesetih. Hrvatska danas ne primjenjuje klasičan parlamentarni sustav jer predsjednik države u određenim područjima surađuje s Vladom i premijerom u pogledu stvaranja i provođenja politika. Uzrok ustavnih izmjena 2000. godine je centralizacija i personalizacija vlasti u osobi Predsjednika Republike devedesetih, zajedno sa svim negativnim društvenim pojavama koje je donijela. Autor rada se slaže s ustavnim izmjenama 2000. godine. Također, autor rada smatra da bi aktualne ovlasti Predsjednika Republike trebalo povećati radi ojačanja njegove uloge u izvršnoj vlasti, što je bitno radi sprječavanja nastanka monopola premijera u sustavu vlasti. No, povećanje ovlasti odnosi se samo na područja u kojima premijer i Predsjednik Republike već surađuju tj. na obranu, vanjsku politiku i sigurnosne službe. Razlog je to što bi njihovi mogući sukobi, po mišljenju autora, uzrokovali velike društvene probleme kada bi oni morali surađivati u područjima kao što su gospodarska i socijalna pitanja