«Один день Ивана Денисовича» А. Солженицына и «Колымские рассказы» В. Шаламова – сравнительный анализ

U ovom se radu analizira proza o logorima (rus. lagernaja proza) usporedbom dvaju djela dvojice velikih ruskih pisaca – Aleksandra Solženicyna i Varlama Šalamova. Šalamov i Solženicyn nesumnjivo su najznačajniji predstavnici ruske proze o logorima – obojica su na različite načine doprinijeli njenom razvitku. Iako su imali mnogobrojne nesuglasice i razilaženja, njihova djela povezuje zajednička tematika, tj. prikaz logora kao mjesta depersonalizacije i dehumanizacije. Međutim, kao što navodim u svojem radu, ta su dva djela obilježena i nizom razlika. Solženicyn je, za razliku od Šalamova, prikazao da i u takvom svijetu postoji mogućnost spasenja zbog čovjeku urođene sposobnosti prilagodbe i zbog okretanja prema religiji, ideologiji i umjetnosti. Šalamov ga je zbog toga nerijetko kritizirao, ističući kako u takvim uvjetima čovjeka ništa ne može spasiti. Upravo takvo viđenje logora prikazao je Šalamov u svome djelu – potpuna devastacija čovjeka, koji je lišen mogućnosti razmišljanja i osuđen na potpuni fizički raspad nakon kojeg slijedi smrt. Logor Solženicyna nije opisan toliko radikalno kao u slučaju Šalamova, no Solženjicin je svojim djelom oštro iskritizirao ne samo logore, nego i opće stanje u Sovjetskome Savezu tijekom Stalinova vremena