Comparative analysis of lifelong learning policy in selected European countries

Cjeloživotno učenje značajnu ulogu dobiva 60-ih godina prošloga stoljeća kada se učenje i znanje počinje smatrati rješenjem za lakšu i bolju prilagodbu država novonastalim globalizacijskim trendovima. Ono postaje okosnica ekonomskog i socijalnog razvoja te biva uključeno u javne politike europskih država od kojih svaka na svoj način razvija i provodi koncept cjeloživotnog učenja. Metodom otvorene koordinacije svaka država pa tako i Hrvatska, razvija vlastitu inačicu koncepta cjeloživotnog učenja. Ovaj rad prikazuje neke od osnovnih informacija i statističkih podataka koji ukazuju na različite strukture, mjere i u konačnici ishode navedene politike u nekoliko europskih zemalja, s posebnim fokusom na stanje u Hrvatskoj. Za kraj su iznesene preporuke za unaprjeđenje ove politike, obzirom na veliki značaj koji ista ima za socijalnu dobrobit samog pojedinca, ali i države u cjelosti.Lifelong learning gains its main role in the 1960s when learning and knowledge starts to be considered as a solution for better and easier accomodation of the state to the new globalisation trends. It is considered as a backbone to economic and social development so it starts to incorporate into public policies of different european countries, each of which in its own way develops and implements the lifelong learning concept. Through the open method of coordination, each country, including Croatia, develops its own concept of the lifelong learning. This paper presents some of the basic information and statistical data that indicate different structures, measures and the outcomes of this policy in several European countries, with a main focus on the situation in Croatia. In the final chapter recommendations were made for the improvement of this policy, given the great importance it has for the social welfare of the individual, but also the state itself