Seksualnost i tjelesnost u poeziji suvremenih hrvatskih pjesnikinja

Rad se bavi interpretacijom tema tjelesnosti, seksualnosti i roda u poeziji suvremenih hrvatskih pjesnikinja. U prvome dijelu rada sažete su općenite ideje feministkinja i drugih, pretežito poststrukturalističkih, teoretičara književnosti i kulture o ženskoj književnosti i seksualnosti, kao i odnos hrvatske književne kritike prema ženskome pjesništvu. Drugi dio rada donosi interpretacije konkretnih tekstova, a kreće s ranim zbirkama pjesnikinja Vesne Parun i Marije Čudine. U fokusu je razmatranja njihovih pjesama potencijal tih tekstova da budu čitani s otklonom od njihove uvriježene kritičarske recepcije, a svjetovi se u tim zbirkama oblikuju po principu ženskoga užitka (Parun) i specifično ženskoga iskustva roda (Parun i Čudina). Interpretacije se zatim okreću prema zbirkama nastalima u 21. stoljeću, odnosno njihovim autoricama: Saški Rojc, Sanji Sagasti, Aidi Bagić, Asji Bakić i Mireli Priselac Remi. U pjesništvu Saške Rojc prati se nastanak rodno i seksualno fludinoga tekstualnoga subjekta, ali i razlike u pjesničkim izražajima roda između Čudine i Rojc koje su shvaćene kao rezultat različitoga književnopovijesnog konteksta nastanka zbirki. Poezija Sanje Sagaste i Aide Bagić govori o lezbijskome identitetu i svakodnevici, a seks i svakodnevica povezuju se i u poeziji Asje Bakić i Mirele Priselac Remi. Posljednji dio rada razmatra pjesme koje tematiziraju (seksualne) fantazije i odnos koji one uspostavljaju s tekstom te koje nas, dijeleći s tekstom imperativ imaginativnosti, podsjećaju na metatekstualnu i višeznačnu prirodu jezika.The focal points of this analysis are the themes of body, sexuality and gender in the poetry of contemporary Croatian female poets. The first part summarizes the general ideas of feminists and other, mostly poststructuralist, literary and cultural theorists on womenʼs literature and sexuality, as well as the (mis)conceptions of Croatian literary criticism towards womenʼs poetry. The second part focuses on interpretations of specific texts, and starts with the early collections of poets Vesna Parun and Marija Čudina. Their poetry is analysed with the awareness of the potential of their texts to be read from a different perspective than that established by the Croatian literary historians. The fictional worlds shaped in their poetry rely on the principle of female pleasure (Parun) and the female-specific experience of gender (Parun and Čudina). Analysis then turns to poetry published in the 21st century, i.e. to authors Saška Rojc, Sanja Sagasta, Aida Bagić, Asja Bakić and Mirela Priselac Remi. The analysis of Saška Rojcʼs poetry traces the emergence of sexually and gender fluid textual subject, but also the differences in the poetic expressions of gender between Čudina and Rojc, which are understood as a result of the different literary and historical contexts in which the poems emerged. The poetry of Sanja Sagasta and Aida Bagić is interpreted in relation to the emergence of lesbian identity in their poetry, and the relation between sex and everyday life marks a change in perspective most visible in the poetry of Asja Bakić and Mirela Priselac Remi. The last part of the analysis discusses poems that thematize (sexual) fantasies and the relationship they establish with the text, and which, sharing with the text the imperative of imaginativeness, remind us of the metatextual and ambiguous nature of language