Cilj doktorskog istraživanja je odrediti putem kojih strukturnih i parametarskih reformi se postiže optimalan način financiranja hrvatskog mirovinskog sustava. U radu se analiziraju i makroekonomski učinci i utjecaj na blagostanje stanovništva, uzimajući u obzir suprotstavljene ciljeve održivosti mirovinskog sustava i adekvatnosti mirovina. Znanstveni doprinos proizlazi iz uniformne evaluacije ekonomskih i socijalnih učinaka reformi unutar modela opće ravnoteže preklapajućih generacija, kako bi se zaključilo koja od pet predloženih alternativa se sveukupno može ocijeniti najboljom za sustav. Primijenjena metodologija nadograđuje Diamondov (1965) neoklasični OLG model, omogućavajući proširenje na tri generacije, državu i dvostupni mirovinski...