Knjigovodstveno praćenje zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda

U ovome radu osvrnuli smo se na troškove proizvodnje proizvoda te njihovo razvrstavanje. Trošak je jedna od najznačajnijih ekonomsko-računovodstvena kategorija koja zauzima najveći dio pozornosti kod poduzetnika, menadžera ali i kod svakog drugog sudionika u poslovnom procesu. Upravo zato treba dobro znati upravljati troškovima, te ih minimizirati kako bi se mogla pratiti uspješnost menadžera na svi menadžerskim razinama. Na početku samog rada, pažnju smo skrenuli na metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda te objasnili dvije najznačajnije i najkorištenije metode, metodu ukupnih i varijabilnih troškova. Svaka metoda ima svoje prednosti i nedostatke, ali i različiti rezultat. Temeljna razlika navedene dvoje metode očituje se u fiksni opći troškovi proizvodnje te jesu li oni uključeni u vrijednost zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda ili predstavljaju troškove razdoblja. Metodom ukupnih troškova nastoje se zadovoljiti samo eksterni korisnici, dok se metodom varijabilnih troškova koriste interni korisnici te se nikako ne može koristiti za vanjska izvještavanja. Svaka metoda ima svoju formu izvještaja o dobiti koja izgleda drugačije te ,kao što je već navedeno, svaka metoda ima različitu dobit prije oporezivanja koju smo kroz primjere zaključili i objasnili. Na istom primjeru, veća dobit dobila se metodom ukupnih troškova. Povećanjem ili smanjenjem zaliha, te povećanjem ili smanjenjem proizvodnje i prodaje također se stvaraju razlike primjenom obiju metoda, zbog toga je bitno utvrditi odnose proizvedene i prodane količine proizvoda koja determinira razinu troškova prodanih proizvoda i dobit razdoblja. Svako povećanje ili smanjenje proizvodnje nad prodajom daje različitu dobit i visinu troškova. Zadnje poglavlje zauzimaju opći troškovi proizvodnje koji su najznačajniji i najbitniji udio u proizvodnji, a u praksi se najčešće javljaju kao mješoviti troškovi. Različitim metodama pokušavaju se razdvojiti fiksne od varijabilne komponente općih troškova proizvodnje kako bi se troškovi dalje mogli analizirati i pratiti. Cilj općih troškova proizvodnje je omogućiti što objektivniju alokaciju općih troškova proizvodnje na uzročnike njihova nastanka praćenjem općih troškova proizvodnje po prirodnim vrstama, mjestima nastanka i nositeljima