Glasovi ruskoga jezika i hrvatska narječja kao pomoć pri njihovom usvajanju

Rad je prilog šestome sastanku Odjela za fonetiku HFD-a održanome u ožujku 2018. godine. U radu se predstavlja ideja primjene glasova hrvatskoga jezika kao sustava, uključujući i narječja te glasovne ostvaraje u njima, u učenju stranoga jezika u hrvatskim javnim obrazovnim institucijama. Metodika nastave stranih jezika (ruskoga jezika) uključuje prednosti koje omogućuje srodnost dvaju slavenskih jezika, ali pretpostavlja podučavanje stranoga jezika isključivo u usporedbi s hrvatskim standardnim jezikom kao općeobvezatnim sustavom. Hrvatski standardni jezik svjesno je normiran, a norma uvjetuje odabir jezičnih oblika koji čine standard, samim time i kvalitetu, dok se suvremeni ruski jezik definira kao književan, oblikovan na građi književnosti; taj materijal predstavlja normu koja nije a priori zadana, nego proizlazi iz uzusa. Kao takav, ruski jezik ostvaruje polifunkcionalnost koja se u jezičnoj hrvatskoj praksi pripisuje (isključivo) standardnome jeziku. U radu se predlaže primjena primjerā glasova hrvatskih narječja kao metodičkoga sredstva pri poučavanju i, posljedično, usvajanju ruskoga kao stranoga jezika. Ističe se da se pri poučavanju ruskoga u hrvatskim institucijama usporedba glasova odvija na relaciji hrvatski standardni jezik i ruski književni jezik, čime se ograničavaju poredbene mogućnosti, odnosno lakše usvajanje ruskoga jezika.Rad je prilog šestome sastanku Odjela za fonetiku HFD-a održanome u ožujku 2018. godine. U radu se predstavlja ideja primjene glasova hrvatskoga jezika kao sustava, uključujući i narječja te glasovne ostvaraje u njima, u učenju stranoga jezika u hrvatskim javnim obrazovnim institucijama. Metodika nastave stranih jezika (ruskoga jezika) uključuje prednosti koje omogućuje srodnost dvaju slavenskih jezika, ali pretpostavlja podučavanje stranoga jezika isključivo u usporedbi s hrvatskim standardnim jezikom kao općeobvezatnim sustavom. Hrvatski standardni jezik svjesno je normiran, a norma uvjetuje odabir jezičnih oblika koji čine standard, samim time i kvalitetu, dok se suvremeni ruski jezik definira kao književan, oblikovan na građi književnosti; taj materijal predstavlja normu koja nije a priori zadana, nego proizlazi iz uzusa. Kao takav, ruski jezik ostvaruje polifunkcionalnost koja se u jezičnoj hrvatskoj praksi pripisuje (isključivo) standardnome jeziku. U radu se predlaže primjena primjerā glasova hrvatskih narječja kao metodičkoga sredstva pri poučavanju i, posljedično, usvajanju ruskoga kao stranoga jezika. Ističe se da se pri poučavanju ruskoga u hrvatskim institucijama usporedba glasova odvija na relaciji hrvatski standardni jezik i ruski književni jezik, čime se ograničavaju poredbene mogućnosti, odnosno lakše usvajanje ruskoga jezika