Odnos prema demonima važan je za razumijevanje Marulićeva svjetonazora i morala. Marulićeva demonologija oslanja se prvenstveno na Stari zavjet, koji odražava narodna vjerovanja koja diviniziraju sile što se kriju iza zala ljudskoga roda, ali uvijek naglašava Božju nadmoć. Na Novi zavjet, koji nasljeđuje ta vjerovanja, ali u kome se tema demonske opsjednutosti povezuje s Kristovim likom, on se vrlo rijetko poziva. To znači da se onda Marulić zapravo posredno bavi judaističkom tradicijom i njenom demonologijom. Da bi si što bolje uredili vlastiti život, Marulić je svojim čitateljima prije svega preporučio umjerenost i suzdržanost u svemu, kako u tjelesnom užitku tako i u jelu i piću. Umjesto raskoši i neumjerenosti, on savjetuje da se „zatvo...