Demografske promjene i mirovinski sustavi u Europskoj uniji: primjer Hrvatske

U radu se povezuju problemi opće depopulacije i starenja stanovništva s postojećim i novim oblicima mirovinskog sustava u promjenjivom makroekonomskom okruženju Europske unije (EU). U radu se na razini EU‑a analiziraju i prikazuju demografski faktori te posljedice demografskih i makroekonomskih kretanja. Demografske i ekonomske pretpostavke na kojima je stvorena većina postojećih mirovinskih sustava EU‑a znatno su promijenjene. Na primjeru Hrvatske istražuju se prirodni prirast i migracijski saldo kao demografski potencijali te kretanje radno aktivnog stanovništva kao ekonomski potencijal. Za razliku od službenih javnih politika, pokazuje se da problem niske zaposlenosti nije demografski ni mirovinski, već isključivo ekonomski problem. Istraživanjem distribucije zaposlenosti, plaća i mirovina istražio se i mirovinski potencijal Hrvatske. Korištenjem empirijskih podataka izračunate su razine nejednakosti kod zaposlenosti i plaća. Pored niskih plaća i mirovina, Ginijevi koeficijenti pokazuju da Hrvatska nema nejednakosti kod distribucije plaća i da ima umjerene razine nejednakosti kod distribucije uplata u drugi stup i isplata mirovina u prvom stupu. Utvrdilo se da Hrvatska ne povezuje stvarno raspoloživi demografski potencijal i ekonomski potencijal kroz veću produktivnost, zaposlenost, plaće i mirovine te da je značajan problem materijalna deprivacija stanovništva. Prema hrvatskom iskustvu, demografski su problemi deklaratorni i ne rješavaju se zasebno i izvan konteksta mirovinskog sustava. Negativni demografski trendovi najčešće se izravno povezuju s deficitima mirovinskog sustava, dok se mirovinski problemi i reforme pravdaju jedino negativnim demografskim trendovima, čime se krug zatvara, a problemi ostaju