Korupcija kao važna zapreka ostvarenja ljudskih prava: odgovor UN-ova Odbora za ljudska prava

The article first briefly discusses the negative impact of corruption on the enjoyment of human rights, particularly civil and political rights, and States parties’ obligations under the International Covenant on Civil and Political Rights (ICCPR), to then focus on a critical analysis of the UN Human Rights Committee’s practice (HRC), demonstrating that corruption is no longer only occasionally mentioned within differently focused substantive paragraphs of concluding observations, but features prominently, often as a standalone separate concern, followed by specific and detailed recommendations. Such development signals the recognition by the HRC of important interlinkages between corruption and serious effects on a number of ICCPR’s rights. The conclusion offers some thoughts on possible evolution on the issue within the HRC, with the objective of ensuring full realisation and enjoyment of civil and political human rights.Prepoznajući da korupcija postoji u svim zemljama, neovisno o ekonomskom ili političkom sustavu i njihovu stupnju razvijenosti, u članku se najprije kratko razmatra negativni utjecaj korupcije na ostvarenje ljudskih prava, posebno građanskih i političkih prava, te se skiciraju obaveze država stranaka prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (ICCPR). Središnja je tema kritička analiza prakse UN-ova Odbora za ljudska prava (HRC), koji je osnovan kao ugovorno tijelo na temelju ICCPR-a 1976. godine, kroz njegove tri glavne funkcije: monitoring – nadzor nad državama strankama kroz “konstruktivni dijalog”; usvajanje odluka (stavova) o pojedinačnim komunikacijama i razvijanje općih komentara, koji služe kao tumačenja prava ICCPR-a i mjerodavne smjernice za domaće i međunarodne vlasti. Dokazuje se da se korupcija više ne spominje samo povremeno u puno dužim odlomcima zaključnih zapažanja, već se naglašava na istaknutom mjestu, često kao samostalno istaknuto zapažanje, nakon čega slijede konkretne i detaljne preporuke. Takav razvoj događaja upućuje na to da HRC prepoznaje važne poveznice između korupcije i ozbiljnih učinaka na niz prava ICCPR-a. U zaključku su ponuđena neka razmišljanja o mogućem razvoju pristupa pitanju u okviru HRC-a, također prepoznajući transnacionalni karakter korupcije, zbog čega svaka učinkovita strategija borbe protiv nje mora biti specifična za kontekst, sveobuhvatna i često zahtijeva međunarodnu suradnju. HRC davanjem smjernica državama strankama, preporučujući im potrebne zakonodavne, političke i druge mjere za učinkovito sprečavanje i suzbijanje korupcije, mobilizaciju resursa za borbu protiv korupcije i osiguravanje pune reparacije za žrtve korupcije, može znatno pridonijeti naporima usmjerenima na uklanjanje korupcije kao glavnog inhibitora ljudskih prava s ciljem osiguravanja njihova punog ostvarenja i uživanja