Razlike u pristupu podučavanja kontrabasa između učenika rane dobi i adolescenata

Kontrabas je u svijetu glazbe uvijek igrao dvojaku ulogu. Zanimljiva misao za svakoga tko ne svira kontrabas je da upravo taj instrument u sebi sadrži raspon, alikvotne i tehničke mogućnosti svih gudačkih instrumenata, dok istovremeno ima mogućnost sviranja zajedničke dionice s većinom dubokih puhača. Naglašavam to jer je uobičajena percepcija kontrabasa takva da taj instrument služi pratnji u dubokim tonskim visinama i temeljnom tonu neke harmonije, a zapravo ima mogućnosti koje bi poželio svaki gudač kad bi krenuo u temeljitije istraživanje tonskih mogućnosti svojeg instrumenta. Dok se s jedne strane radi o instrumentu koji je neophodan za punoću i temelj zvuka bilo kojeg većeg ansambla, s druge strane nema previše ljudi koji zaista razumiju i cijene njegovu nezamjenjivu ulogu, ali i mogućnosti virtuoznog sviranja koje pruža taj instrument. Uza sve mogućnosti, tu je i veličina instrumenta. Klasični kontrabas veličine ¾ je visok otprilike 180 cm u uspravnom položaju, a za razliku od ostalih gudačkih instrumenata, nije samo točna uvećana kopija, nego nekim svojim dimenzijama (poput debljine i širine korpusa) ima značajne razlike u omjerima dijelova instrumenta. Također, zbog svojih dimenzija, omjer debljine drvenog materijala od kojeg je napravljen naspram veličine je manji od npr. violine, što znači da prilikom rukovanja instrumentom mora postojati puno veći oprez samim time je skloniji oštećenjima, napuknućima i spontanom odvajanju dijelova korpusa. Osim same percepcije instrumenta, većina ljudi u kontekstu podučavanja smatra da kontrabas nije namijenjen djeci nižeg uzrasta i dobi jer već u početku postavlja značajne izazove za fizičku kondiciju, snagu i snalažljivost svirača što se tiče transporta i rukovanja instrumentom. U odabiru instrumenta također je prisutan faktor notnog materijala koji je pisan u F (bas) i C (tenor) ključevima što je pogotovo izazovno za djecu koja u teoretskom obrazovanju tek uče čitati i razumijevati tonove i tonalitet u G (violinskom) ključu. Osim toga, za pravilno sviranje potrebne su i veće dimenzije šake lijeve ruke, jer je razmak tonova između prvog i četvrtog prsta jedna sekunda u II. poziciji (npr. a – h na G žici), što je na kontrabasu veličine ¾ otprilike 10 cm. Bez obzira na fizičku zahtjevnost tijela, kriva je pretpostavka da je kontrabas namijenjen djeci većeg uzrasta, tjelesne mase i veličine šake. Učenici slabije tjelesne građe također mogu bez problema savladati i usavršiti vještinu sviranja koristeći manje instrumente za koje je potreban manji fizički napor za vježbanje