Physical activity and mental health

Cilj ovog istraživanja bio je istražiti ulogu tjelesne aktivnosti na psihičko zdravlje. Kako bi se izmjerila tjelesna aktivnost konstruiran je kratak upitnik o tjelesnoj aktivnosti, sadržajno sličan najčešće korištenim upitnicima koji se bave mjerenjem tjelesneaktivnosti. Istraživanje je provedeno putem on-line upitnika. Ukupan broj sudionika u istraživanju je N=668, od čega je bilo 508 žena. Da bismo ispitali psihičko zdravlje koristili smo CORE-OM upitnik, a osobine ličnosti su izmjerene upitnikom BFI. Nalazi istraživanja pokazuju kako postoji značajna razlika u rezultatima dobivenima na upitniku CORE-OM kod sudionika s različitim stupnjem tjelesne aktivnosti. Najaktivniji sudionici postižu značajno niže rezultate (koji upućuju na manji stupanj opće psihičke uznemirenosti) od najmanje aktivnih sudionika (d=-0.46). Osim toga pronađene su razlike u osobinama ličnosti; najaktivniji sudionici postižu više rezultate na dimenziji savjesnosti, te niže na dimenziji neuroticizma od najmanje aktivnih sudionika uz veličine efekta d s =0.44 i d n =-0.60. Za dimenziju ekstraverzije pronađena je razlika između visoko aktivnih i umjereno aktivnih sudionika; visoko aktivni sudionici postižu više rezultate od umjereno aktivnih sudionika (d=0.39). Međutim, rezultati regresijske analize upućuju na to da tjelesna aktivnost nije značajan prediktor psihičkog zdravlja ako kontroliramo doprinos osobina ličnosti.The aim of this research was to investigate the role of physical activity in mental health. In order to measure physical activity a short questionnaire was made, similar in its content to most used questionnaires dealing with measuring physical activity. The research was conducted by using on-line questionnaire. Out of the total number of participants N=668, 508 were female. To examine the mental health we used the CORE-OM questionnaire, while personality traits were measured using the BFI questionnaire. The findings show that there is a significant difference of results provided by the questionnaire CORE-OM in participants with different levels of physical activity. The most active participants achieve considerably lower results (that indicate lower degree of distress) than the least active participants (d=0.46). Besides, differences in personality traits have been found; the most active participants achieve higher results on the dimension of conscientiousness, and lower results on the dimension of neuroticism in comparison to the least active participants with the effect size d s =0.44 and d n =0.60. For the dimension of extraversion a difference between highly and moderately active participants has been found; highly active participants achieve higher results than the moderately active participants (d=0.39). However, regression analysis results suggest that physical activity is not predictive for mental health when effects of personality traits are controlled