Stambena kriza i industrijalizacija građevinarstva u Jugoslaviji.Montažna gradnja u Zagrebu 1950-ih i 1960-ih – montažni sistemi poduzeća Jugomont

Rad se bavi analizom stambene krize u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata i različitim oblicima njenog rješavanja, prvenstveno industrijalizacijom građevinarstva i montažnom gradnjom. Industrijalizacija građevinarstva bila je temeljni pravac u procesu razvoja stanogradnje, a podrazumijevala je mehanizaciju građevinarstva, standardizaciju i tipizaciju građevinskih elemenata i projekata, prefabrikaciju građevinskih elemenata i opreme i u konačnici montažnu gradnju koja se činila idealnim sredstvom za izvršenje zadanoga plana. Cilj je bio izgraditi velik broj stanova, brzo i jeftino. U tu su svrhu, u konačnoj etapi projektirani urbanistički planovi velikih naselja, mikrorajona na rubnim dijelovima grada, zasnovana velika gradilišta i građevinska poduzeća koja su preuzela izvedbu. Montažna gradnja primjenjivana je na području stanogradnje u različitom opsegu, ovisno o upotrebljavanom montažnom sistemu, a najveći uspjeh na tom području postiglo je zagrebačko poduzeće Jugomont sistemima Ju-60 i Ju-61, jedinim punomontažnim sistemima gradnje u državi, izgradivši na tisuće zgrada, poznatih pod nazivom limenke. S propašću Jugomonta sedamdesetih godina, prestala je i praksa masovne punomontažne stambene izgradnje. Stotine Jugomontovih limenki ostale su kao svjedočanstvo tog relativno uspješnog eksperimenta i danas osiguravajući životni prostor tisućama svojih stanara