Govorne interpretacije Šegrta Hlapića

U radu analiziramo interpretativna čitanja Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića. Ulomke iz snimki dvadesetero interpretatora (dvaju glumaca i 18 studenata) prezentirali smo slušateljima koji su procjenjivali koliko su pojedini interpretatori izražajni, imaju li ugodan glas, imaju li razgovijetnu dikciju te sviđa li im se izvedba. U radu uspoređujemo na koji način interpretatori ostvaruju tekstualno jaka afektivna mjesta koja izražavaju emociju radosti i bijesa. Interpretatori čija je govorna interpretacija ocijenjena vrlo izražajnom, tekstualno afektivna mjesta ostvaruju koristeći znatno dulje stanke razdvajanja te stanke isticanja, što rezultira ukupno sporijim tempom. Najbolje ocijenjeni interpretatori imaju kraće sintaktičko- logičke cjeline te se koriste tonskim i intenzitetskim gradacijama. U intonacijskim jedinicama većinom imaju silazne tonske obrasce, ali ih poetiziraju: na posebno afektivnim mjestima disritmiziraju ih visokim ili ravnim tonom. Govorne interpretacije koje slušači ocjenjuju nižim ocjenama nemaju stanke isticanja, imaju kraće stanke razdvajanja, brži tempo te znatno manje tonske i intenzitetske varijacije. Analiza pokazuje da se slušačima više sviđa i tzv. "lažna izražajnost" koju karakteriziraju visoki intonacijski početci, nego neizražajno, neangažirano, distancirano čitanje malih intonacijskih raspona. Analiza prozodijskih sredstva upućuje na zaključak da neprofesionalni interpretatori lakše stvaraju govornu sliku radosti, nego sliku bijesa