Creole features of Brazilian Portuguese

Nakon uvodnog prikaza najosnovnijih pojmova i problema suvremene kreolističke teorije, u ovom su radu predstavljena neka gramatička obilježja nestandardnih varijanti brazilskog portugalskog koja, osim što brazilski portugalski odvajaju od europskog, pokazuju neke paralele s kreolskim jezicima (portugalske leksičke osnove) i time upućuju na specifičan povijesni razvoj portugalskog jezika u Brazilu, zahvaćen, prema nekim teorijama, procesom (djelomič ne) kreolizacije. Kako pokazuju moderna dijalektološka istraživanja, neki lokalni govori imaju dosta visoku koncentraciju takvih kreolskih (kreoloidnih) elemenata pa se tako, na primjer, helvecijski govor s krajnjeg juga Bahije obično klasificira pod kreolske jezike, iako u dosta uznapredovalom stupnju dekreolizacije. Osim prikaza kreolskih obilježja brazilskog portugalskog, znači obilježja koja se ne uočavaju isključivo u izoliranim ruralnim govorima, već i u varijetetima bližim standardnom jeziku, htjela sam upozoriti na neke metodološke propuste i moguće površnosti i pogreške u analizi temeljnih jezičnih podataka. To bi se ovaj put odnosilo na interpretiranje pretežno morfosintaktičkih problema unutar glagolske skupine, u svakom slučaju jednog od najvažnijih područja interesa kreolističkih razmatranja op- ćenito. Primjeri su pretežno uzimani iz: Holm (1992), Holm, Lorenzino & Mello (1999), Naro & Scherre (2000), Perl & Schwegler (1998). Unijela sam izmjenu koja se odnosi na zapis. Nisam, naime, koristila u konsultiranim radovima najčešće upotrebljavanu kombinaciju fonetske i fonološke transkripcije, već sam zbog, za većinu slučajeva irelevantnosti podataka koju nudi takva transkripcija, te zbog preglednosti i lakše usporedbe sa standardnim (europskim) portugalskim brazilske primjere pisala u skladu s portugalskim pravopisom. Primjeri koji se ne nalaze u navedenim izvorima osobno su prikupljeni.A non-standard variety of Brazilian Portuguese, usually called Popular Brazilian Portuguese, displays various grammatical structures which are claimed by some linguists to be traces of prior creolization or some kind of partially broken transmission. Through the supposed decreolization process, Popular Brazilian Portuguese came to a current post-creole (semi-creole) stage. Such creole-like features are, for exemple, the loss of verb person-number inflection which may be reduced to a single form, the lack of distinctive case-marking on subject and object pronouns, number marking only on the first element of the noun phrase, double negation, etc. The most concentrated amount of these restructurings is found in the rural dialects, such as Helvecian which is usually classified as a true creole, and in the vernaculars of lower social classes in the case of urban speech. The linguists who question these proposals sometimes try to compare the Brazilian to the European variety and claim to have identified the same grammatical structures in the European Portuguese. I tried to show that a closer examination of the linguistic data they present shows that there are no such similarities in the two varieties. Although there is no clear historical nor linguistic evidence to prove the creolization hypothesis, it still cannot be disproved by comparing modern European and Brazilian Portuguese