Odnos umjetnika i publike na primjeru opusa Marine Abramović

Performans kao specifičan umjetnički medij omogućuje interaktivan i neposredan odnos između umjetnika i publike. Takav odnos utječe na intenzivniju percepciju i interpretaciju umjetničkog djela, a promatraču je omogućen direktan uvid u umjetnikov kreativan proces stvaranja. Marina Abramović danas je jedna od najeminentnijih umjetnica performansa koja u svojem radu istražuje vlastito tijelo i reakciju publike na različite pristupe tretiranju tijela kada su oni oblici umjetničkog djelovanja. Analizom njezinih pet performansa: Lips of Thomas (1975.) Rhythm 0 (1974.), Rhythm 2 (1974.), Seven Easy Pieces (2005.) i The Artist is Present (2010.) i usporednim tumačenjem teorija izvedbenih umjetnosti, teorije čitanja, teorije filma, teorije fenomenologije i slično; proučena je uloga publike tijekom izvedbe i nakon nje, te načini na koje umjetnik koristi publiku - kao statični objekt ili kreirajući subjekt