Evaluation of open access journals in the Croatian scientific community

Jedan od izazova koji posljednijih desetak godina zbog velikog broja znanstvenih časopisa i naglog razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije postaje sve veći kod znanstvenika je dvojba gdje objaviti rad, u kojoj znanstvenoj publikaciji, s obzirom na sve teže razlikovanje pouzdanih od nepouzdanih izvora. Otvoreni pristup donio je brojne prednosti za znanstvenike i razvoj znanosti. Međutim, s vremenom se pojavila anomalija koja narušava tradicionalan sustav znanstvene komunikacije – izdavači i časopisi upitne kvalitete objavljuju neprovjerene informacije ugrožavajući napredak znanosti. Otvoreni pristup donosi mnoge prednosti – znanstvene informacije su dostupnije, a brojna su istraživanja dokazala citatnu prednost otvorenoga pristupa. Međutim, u posljednjih desetak godina uočena je jedna anomalija sustava izazvana težnjom za profitom pojedinaca koji nisu legitimni članovi akademske zajednice i organizacija koje nisu znanstveni izdavači iako se takvima predstavljaju. To su izdavači koji objavljuju časopise upitne, tj. neprovjerene kvalitete – objavljuju u otvorenom pristupu, koriste poslovni model naplate troškova autorima, a pri tome ne provode recenziju već objavljuju sve, bez ikakvih kriterija. Prema tome, osnovno obilježje časopisa neprovjerene kvalitete je neselektivnost u procesu odabira rukopisa zbog nepostojanja recenzijskog postupka. Usto, vrlo često takvi časopisi ne objavljuju sve potrebne informacije o časopisu (npr. podatke o članovima uredništva, kontakte, identifikacijske oznake), ističu lažne podatke o indeksiranosti i bibliometrijskim pokazateljima i šalju pozive autorima putem neželjenih poruka elektroničke pošte te obećavaju nerealno kratke rokove prihvaćanja i objavljivanja radova. Takvi izdavači nazivaju se i predatorskim izdavačima. Predatorski izdavači objavljuju znanstvene informacije stavljajući vlastitu zaradu ispred kvalitete informacija koje objavljuju. Pojava časopisa i izdavača neprovjerene kvalitete anomalija je koja je postala veliki problem za znanstvenu komunikaciju, ali i za razvoj znanosti i ljudskoga društva. Od izuzetne je važnosti da takve časopise korisnici (znanstvenici, ali i šira javnost) znaju prepoznati. Zbog toga je važno osmisliti načela vrjednovanja znanstvenih informacija koje se objavljuju u otvorenom pristupu. Svrha ove doktorske disertacije je istražiti navedenu anomaliju unutar hrvatske znanstvene zajednice, utvrditi načela vrjednovanja znanstvenih časopisa. Rad je podijeljen u sedam poglavlja: Moderna znanstvena komunikacija, Kontrola kvalitete znanstvenih radova, Otvoreni pristup znanstvenim informacijama, Izdavači i časopisi upitne kvalitete, Istraživanje, Zaključak. Cilj istraživanja je istražiti pojavu časopisa i izdavača neprovjerene kvalitete kao anomaliju stoljećima izgrađivanog modela znanstvene komunikacije putem znanstvenih časopisa; istražiti na koji način ta anomalija utječe na znanstvenu komunikaciju hrvatskih znanstvenika te iznaći načela koja mogu poslužiti u vrjednovanju časopisa objavljenih u otvorenom pristupu. Da bi se realizirao cilj istraživanja postavljene su 3 hipoteze. Istraživanje je provedeno u tri dijela, te se svaki dio odnosio na jednu hipotezu. U prvoj hipotezi pretpostavilo se da hrvatski znanstvenici rijetko koriste časopise neprovjerene kvalitete u svom znanstvenom radu. Istraživanje otvoreno dostupnih časopisa u kojima su hrvatski znanstvenici objavili svoje znanstvene radove u 2016. godini provedeno je putem platforme Web of Science (WoS), Scopus i DOAJ. Na temelju dobivenih rezultata su se provjerili časopisi koji nisu u niti jednoj od relevantnih baza, i to na DOAJ-vom popisu časopisa koji lažno tvrde da su uvršteni u tu bazu na arhiviranoj verziji Beallovoga popisa predatorskih časopisa i izdavača, na popisu Stop Predatory Journals (popis predatorskih izdavača i časopisa) te na Kscien's listi (popis predatorskih izdavača i časopisa). Od ukupnog broja analiziranih naslova časopisa samo 14% časopisa se ne nalazi u relevantnim bazama (platforme Web of Science (WoS), Scopus i DOAJ). Rezultati istraživanja pokazali su da je od ukupnog broja analiziranih naslova časopisa 2,87% časopisa upitne (neprovjerene) kvalitete, stoga je prva hipoteza potvrđena. Časopisima koji se nalaze na barem jednom od navedenih popisa istražili su se podaci o: uredniku i uredništvu, recenziji te osnovni podaci o časopisu. Rezultati pokazuju da 92% časopisa ima jasno vidljiv kontakt na svojoj web stranici, te 94% časopisa sadrži podatke o uredniku i uredništvu, 90 % časopisa na web stranicama posjeduje informacije provođenju recenzije, 10% o vremenu potrebnom za provođenje recenzije, 69% časopisa ne sadrži podatke o adresi časopisa, 95% časopisa koristi nazive upitnih metrijskih sustava i izmišljenih pokazatelja te 77% sadrži podatke o naplati naknade za objavu rada. U drugoj se hipotezi pretpostavilo da hrvatski znanstvenici kritički razmatraju obilježja časopisa prepoznajući časopise neprovjerene kvalitete. Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika. Rezultati istraživanja su pokazali da hrvatski znanstvenici ne prepoznaju časopise upitne kvalitete, čime se hipoteza 2 odbacila. U trećoj se hipotezi pretpostavilo da su knjižničari u hrvatskim knjižnicama svjesni postojanja anomalije u modelu znanstvene komunikacije, ali rijetko provode organiziranu edukaciju korisnika. Istražile su se 124 mrežne stranice putem metode analize sadržaja: 104 visokoškolskih knjižnica te 20 knjižnica pri znanstvenim institutima. Edukaciju korisnika provodi 34% (42) visokoškolskih knjižnica i knjižnica pri znanstvenim institutima. Obavijesti, informacije i edukaciju korisnika o znanstvenom izdavaštvu i časopisima upitne (neprovjerene) kvalitete dostupne su u 11% (14) visokoškolskih knjižnica te knjižnica pri znanstvenim institutima., stoga je u potpunosti potvrđena treća hipoteza. Kako bi znanstvenici (i ostali korisnici znanstvenih informacija) prepoznali časopise upitne kvalitete trebaju razvijati informacijsku pismenost u otvorenom pristupu. Potrebno je razvijanje novih sposobnosti i vještina koje će im ostvariti pronalazak, vrednovanje i ispravno korištenje znanstvenih informacija u otvorenom pristupu.One of the challenges that is growing, in the last ten years due, to the large number of journals and the rapid development of information and communication technology among scientists is the dilemma of where to publish the paper, in which scientific publication, given the increasingly difficult informal communications. The open approach has brought numerous benefits to scientists and the development of science. However, over time, an anomaly has emerged that disrupts the traditional system of scientific communication - publishers and journals of questionable quality publish unverified information threatening the progress of science. Open access brings many benefits - scientific information is more accessible, and numerous studies have proven the citation advantage of open access. However, in the last ten years, an anomaly of the system has been noticed, caused by the desire for profit of individuals who are not legitimate members of the academic community and organizations that are not scientific publishers, although they present themselves as such. These are publishers who publish journals of questionable, ie unverified quality - they publish in an open access, use a business model of charging costs to authors, and do not conduct a review but publish everything, without any criteria. Therefore, the basic feature of journals of unverified quality is non-selectivity in the process of manuscript selection due to the lack of a review process. In addition, very often such journals do not publish all the necessary information about the journal (eg information on editorial members, contacts, identification marks), point out false indexation data and bibliometric indicators and send invitations to authors via spam and promise unrealistically short acceptance deadlines and publication of papers. Such publishers are also called predatory publishers. Predatory publishers publish scientific information by putting their own profit ahead of the quality of the information they publish. The emergence of journals and publishers of non verifide quality is an anomaly that has become a major problem for scientific communication, but also for the development of science and human society. It is extremely important that such journals are recognized by users (scientists, but also the general public). It is therefore important to devise principles for evaluating scientific information that is published in an open approach. The purpose of this doctoral dissertation is to investigate this anomaly within the Croatian scientific community, to determine the principles of evaluation of scientific journals. The paper is divided into seven chapters: Modern Scientific Communication, Quality Control of Scientific Papers, Open Access to Scientific Information, Publishers and Journals of Questionable Quality, Research, Conclusion. The aim of the research is to investigate the emergence of journals and publishers of non verified quality as an anomaly of the centuries-old model of scientific communication through scientific journals; to investigate how this anomaly affects the scientific communication of Croatian scientists; find principles that can serve in evaluating journals published in an open access. In order to realize the goal of the research, 3 hypotheses were set. The research was conducted in three parts, and each part referred to one hypothesis. In the first hypothesis, it was assumed that Croatian scientists rarely use journals of questionable quality in their scientific work. The research of journals in Open access in which Croatian scientists published their scientific papers in 2016 was conducted through the Web of Science (WoS), Scopus and DOAJ platforms. Based on the obtained results, journals that are not in any of the relevant databases were checked, on DOAJ's list of journals that falsely claim to be included in the directory, on the archived version of Beall's list of predatory journals and publishers, on the Stop Predatory Journals list ( list of predatory publishers and magazines) and on Kscien's list (list of predatory publishers and magazines). Of the total number of journal titles, only 14% of journals are not in any of the listed platforms and databases. The results of the research showed that out of the total number of analyzed journal titles, 2.87% of the journals are of questionable (unverified) quality, therefore the first hypothesis was confirmed. Journals that are on at least one of the listed lists researched data on: editor and editorial board, reviews and the journal. The results show that 92% of the journals have a clearly visible contact on their website, and 94% of the journals contain information about the editor and editorial board, 90% of the journals on the website have information about the review contains data on the address of the journal, 95% of the journal uses the names of questionable metric systems and fictitious indicators, and 77% contains data on the collection of fees for the publication of the paper. In the second hypothesis, it was assumed that Croatian scientists critically consider the characteristics of journals by recognizing journals of questionable quality. The research was conducted through a survey questionnaire. The results of the research showed that Croatian scientists do not recognize journals of questionable quality, which rejected hypothesis 2. In the third hypothesis, it was assumed that librarians in Croatian libraries are aware of the existence of an anomaly in the model of scientific communication, but rarely conduct organized education of users. 124 web pages were researched through the method of content analysis: 104 higher education libraries and 20 libraries at scientific institutes. User education (information literacy) is provided by 34% (42) of higher education libraries and libraries at scientific institutes. Information, information and education of users on scientific publishing and journals of questionable (unverified) quality are available in 11% (14) of higher education libraries and libraries at scientific institutes, so the third hypothesis is fully confirmed. In order for scientists (and other users of scientific information) to recognize journals of questionable quality, they need to develop information literacy in an open access. It is necessary to develop new skills that will enable them to find, evaluate and use scientific information in an open access