Feminist Critique of Nationalism: The Relationship Between Feminist and National Identities

Ovaj rad daje obrise teorijskih razmatranja nacije i nacionalizma u kontekstu konstruiranja nacionalnih kao kolektivnih identiteta. Naglasak je na feminističkim interpretacijama nacije kao muške konstrukcije kao rodnu dopunu razumijevanja nacionalizma i njegove uloge u emancipaciji žena u nacijama-državama. Kroz koncepte nacionaliziranog roda i orodnjene nacije ukazuje se na esencijalistička uporišta nacionalističkih interpretacija tradicije na razini države, civilnog društva i obitelji. Isprepletenost ideje nacije, nacionalizma kao ideologije i društveno-političkog pokreta i države kritički se preispituje kroz identitetske strategije i politike identiteta na primjeru identiteta hrvatske nacionalne zajednice i njegovog odnosa s identitetom hrvatskog društva. Analiza elemenata oko kojih se gradio identitet hrvatskog društva pokazuje da je Katolička crkva bila važan resurs u nacionalističkoj identitetskoj strategiji i legitimiziranju hrvatskog nacionalnog identiteta što je imalo implikacije u smanjenju društvene moći žena. Politika identiteta hrvatskog društva ima odrednice kulturnog esencijalizma na što ukazuje vezanost za religijske dogme, nepriznavanje kulturnih razlika i drugih kolektivnih identifikacija u naciji kao društvu. Politička diferencijacija kao druga bitna odrednica identiteta hrvatskog društva ne podrazumijeva uključivanje interesa žena kao interesa nacionalnog društva, već kao nadnacionalnog interesa u sklopu europskog identiteta. Položaj žena u nacionalnom društvu sveden je na biološku i kulturnu reprodukciju kroz ulogu majčinstva kao njihovu esenciju što se nadovezuje na marginalnost u nacionalnoj kulturi i predstavlja prepreku u političkoj participaciji. Feminizam kao supostojeći izvor kolektivne identifikacije odbacuje esencijalistička shvaćanja identiteta, no kao ni nacionalizam nije jednoznačan i u potpunosti univerzalan. Na to ukazuju razlike u identitetskim strategijama u kontekstu višestrukih izvora opresije žena i strateški esencijalizam u femonacionalizmu.This study provides an overview of theoretical approaches to nations and nationalism in the context of constructing national into collective identities. The focus is placed on feminist interpretations of a nation as a masculine construction aiming to broaden the understanding of the role of nationalism in the emancipation of women in nation-states. Nationed gender and a gendered nation as concepts point to the essentialism in the nationalistic interpretations of tradition at the state, civil society and family levels. Intertwining of the nation, nationalism and the state is subjected to critical analysis through the relationship between the Croatian national community and Croatian society identities. The analysis of constructing elements of Croatian society identity shows an important role of Catholic Church as a resource in nationalistic identity strategy and legitimizing Croatian national identity which was detrimental for women’s social power. Croatian society identity politics demonstrate cultural essentialism by relying on religious dogma, non-recognition of cultural differences, as well as other collective identifications in nation as society. Political differentiation of identity of Croatian society does not include the interest of women as its integral part, rather as part of the European identity. Women’s position in national society is reduced to biological and cultural reproduction through the mothering role as their essence what places them on the margin of national culture and represents an obstacle in political participation. Feminism as a source of collective identification rejects essentalistic approaches to identity, but does not have universal meaning. Different meanings of feminism as well of nationalism confirm different identity strategies in the context of multiple sources of women’s oppression and strategic essentialism of femonationalism