Tehnologije polaganja podmorskih cjevovoda u priobalnom području

\Nafta je znana ljudima već više od 5000 godina te je korištena prvenstveno kao mast ili kao lijek, ali ne kao gorivo. U Bibliji se spominje korištenje katrana u svrhu cementiranja zidova u Babilonu. Prvi izvor zemnog plina probušen je 1820 godine u Fredonii, NY, USA, na dubini od 10 metara. Prva je plinska lampa bila postavljena na gradsku vjećnicu. Uvidjevši prednosti građani toga grada više nisu htjeli biti u mraku i izgradili su cijelu infrastrukturu i osvjetlili Fredoniu plinskim lampama putem olovnih cijevi. Nedugo zatim svi su veći gradovi u SADu imali uličnu rasvjetu. Prvi je moderni, bušeni izvor nafte nastao u Poljskoj 1854. godine od strane Poljskog apotekara Ignacyja Lukasiewicza. Na to ga je nagnala potreba za čistim kerozinom. Naime, do tada se kerozin dobivao iz skupog kitovog ulja. Kako je vrijeme prolazilo, naftaši su uočili da što su bliže obali, to su nalazišta bila bogatija. H.L. Williams je došao 1887. godine na ideju da sagradi gat te na njega stavi opremu za bušenje. U prvim bušenjima udaljenost od obale je bila 90 metara, dok se najdulji gat protezao do dužine od 400 metara. Zbog tehnološke revolucije, potreba za ugljikovodicima je rasla pa je tako i ideja o širenju industrije na more imala sve više smisla. Tako je 1947.g. sagrađena prva offshore platforma pod Kerr-McCgee korporacijom te je taj događaj označio novu eru u naftnoj industriji. Do 1949.g. u Meksičkom zaljevu je nađeno 11 rezervoara nafte i zemnog plina sa 44 istraživačke bušotine. Osnovne namjene podmorskih cjevovoda su: - transport ugljikohidrata (nafta i plinovi) - transport vode - transport ispusta u priobalnom područj