Fizioterapijski postupci u cilju sprečavanja komplikacija dugotrajnog ležanja

Kretanje je jedna od osnovnih ljudskih potreba, čime se održava normalna funkcija sustava za kretanje i osigurava pozitivan utjecaj na gotovo sve tjelesne funkcije, psihičko stanje i socijalne aktivnosti. Prilikom mnogih bolesti i ozljeda, neki pacijenti su prisiljeni na dugotrajno mirovanje u krevetu, što u većini slučajeva dovodi do komplikacija dugotrajnog ležanja. Ovaj rad prikazuje kompleksnost fizioterapijskog procesa kod komplikacija dugotrajnog ležanja što zahtjeva visoko educiran zdravstveni tim po načelima interdisciplinarnosti. U interdisciplinarnom timu u procesu vođenja rehabilitacije bolesnik ima glavnu ulogu i predstavlja fokus djelovanja tima, odlučuje, pomaže i radi sa zdravstvenim stručnjacima za dobrobit svojeg životnog funkcioniranja, a vrlo je važno u tim aktivno uključiti i bolesnikovu obitelj. Jedan od važnih članova tima je fizioterapeut koji adekvatnom fizioterapijskom procjenom omogućuje izradu kvalitetnog plana fizioterapije, uz bilježenje početnog stanja bolesnika, kasnije kroz proces fizioterapije te na kraju kako bi se procijenila učinkovitost fizioterapijskog procesa. Fizioterapijska procjena dugoležećeg bolesnika uključuje procjenu respiratornog, kardiovaskularnog, neurološkog i mišićno – koštanog sustava kako bi se mogao formirati individualizirani plan rada s bolesnikom i potrebne intervencije, sukladno postavljenim ciljevima tima za pojedinog bolesnika. U sklopu fizioterapijske intervencije dugoležećih bolesnika primjenjivat će se oni postupci kojima je svrha prevencija komplikacija dugotrajnog ležanja, što će se postići pravilnim pozicioniranjem bolesnika u krevetu, terapijskim vježbama te određenim procedurama fizikalne terapije kao što su termoterapija, krioterapija, elektroterapija i masaža. Ciljevi fizioterapijske intervencije dugoležećih bolesnika su smanjenje boli, povećanje opsega pokreta, prevencija kontraktura i atrofije mišića, poboljšanje cirkulacije, povećanje funkcionalne sposobnosti bolesnika osposobljavanjem za obavljanje aktivnosti svakodnevnog života te poboljšanje općeg stanja bolesnika. Svakom bolesniku potrebno je pristupiti individualno te ovisno o ciljevima tima odrediti čitav fizioterapijski proces kako bismo postigli najbolji učinak. Uz angažman bolesnika, ako mu zdravstveno stanje to dopušta kao i stručnu pomoć medicinskih sestara koje provode zdravstvenu njegu, komplikacije dugotrajnog ležanja mogu se svesti na najmanju moguću mjeru i tako pridonijeti kvaliteti liječenja