Fizioterapijski postupci u rehabilitaciji ozljeda ramenog obruča u rukometu

Igrači rukometa moraju zadovoljavati visoke standarde u pogledima agilnosti, kondiciju, snage i izdržljivosti kako bi bili spremni na napore koji ih očekuju na utakmicama tijekom sezone. Rukomet je kompleksni sport u kojem su izuzetno važni gornji gornji ali i donji ekstremiteti koje se pokušava maksimalno pripremiti za nadolazeće napore uz smanjivanje faktora rizika. Ovim smo radom htjeli dobiti informaciju o učestalosti boli i ozljeda te o njihovoj prevenciji. Dominantna metoda istraživanja bila je provođenje upitnika. Upitnik razrađen u svrhu završnog rada bio je namijenjen igračima i igračicama rukometa. Upitnik se sastojao od ukupno 39 pitanja koja su bila dihotomna, s mogućnošću višestrukog odgovora te s mogućnošću nadopunjavanja. 126 rukometaša i rukometašica potrudilo se odgovoriti na ova pitanja i pripomoći u dobivanju reprezentativnih rezultata iskrenim odgovorima. Kroz rad smo htjeli prikazati koliko je rukomet grubi sport te iznijeti podatke koliko mladih i perspektivnih igrača zapravo osjeća bol ili ima nedavno prisutnu ozljedu. Česti su slučajevi da igrači trpe bol i ozljedu te sa istom izlaze na teren kako bi dali sve što im je u mogućnosti za svoj klub, tim i suigrače. Ovakvi scenariji nerijetko znaju završiti s pogoršanjem boli i/ili ozljedete produžetkom perioda ne vraćanja na teren. Veliku ulogu u klubovima snose fizioterapeut i liječnik kako bi spriječili izlaganje sportaša ovakvom riziku i odredili točno period vremena kada sportaš zbog oštećenja ne smije prisustvovati treninzima i utakmicama. Zbog prirode sporta igrači rukometa izloženi su velikoj mogućnosti povređivanja na terenu. Uzeći u obzir da je već sama igra rukometa glavni faktor rizika, igrači moraju biti odgovorni i redoviti u provođenju prevencije. Najveći postotak ispitanika provodi istezanje, nešto manje ih provodi miofascijalno samoopuštanje, a klubovi i nadležni igračima redovito organiziraju liječničke preglede. Bol je prvi pokazatelj da je došlo do oštećenja tkiva. U istraživanjima prikazivali smo bol podijelivši ju na bol ramena pucačke i ne pucačke ruke. Od 126 perspektivnih rukometaša i rukometašica njih 45.25% osjeća bol u ramenu pucačke ruke, a njih 13,5% u ramenu nepucačke ruke. Ovo možemo smatrati zabrinjavajućim rezultatima pošto se u istraživanu radi o mladim igračima koje u većini tek čeka najozbiljniji dio karijere. Ozljede su također prisutne u velikom postotku. Kako bi podatke mogli preciznije prikazati za rame, ozljede smo podijelili na rame i ostatak tijela. Zanimale su nas ozljede koje su se desile unazad 3, 6 i 12 mjeseci jer smo utvrdili kako ozljede koje su se desile prije nisu referentne za istraživanje. Ozljede ostatka tijela ima 72,2% od ukupnog uzorka ankete, s ozljedom ramena problem je imalo 34,1% unazad 2 3, 6 i 12 mjeseci. Bolnost i ozljede česte su kod rukometaša i rukometašica. Treba podići svjesnost igrača o ozljedama, bolnosti i riziku te o važnosti prevencije