Dijagnostika i liječenje tumora glave i vrata

Tumori glave i vrata su jedni od najučestalijih tumora u Europi i svijetu te se procjenjuje da godišnje u Europi od njih oboli više od 140 000, a umre 65 000 ljudi. Rizičnu skupinu predstavljaju muškarci između 50. i 70. godine života te osobe koje redovito puše ili konzumiraju alkohol. Infekcija Epstein-Barrovim virusom (EBV), Humani papilomavirus (HPV) te pretjerana izloženost UV zrakama također su dokazani kao čimbenici koji mogu uzrokovati tumore u području glave i vrata. Najčešći je rak pločastih stanica koji čini čak 90% svih tumora glave i vrata. Rak se razvija u sluznici gornjeg probavnog i dišnog sustava te može zahvatiti usne i usnu šupljinu, ždrijelo, grkljan, sinuse te žlijezde slinovnice, štitnjaču i kožu. Klinički znakovi tumora glave i vrata ovise o lokalizaciji tumora, a najčešće uključuju gubitak sluha, otalgiju, otežano gutanje, rane i otekline u ustima, krvarenje sluznice, promuklost te povećanje limfnih čvorova na vratu. Rana dijagnostika ima važnu ulogu jer omogućuje lakše izlječenje i očuvanje organa koje je tumor prvotno zahvatio što ujedno povećava stopu preživljenja bolesnika. U dijagnostičke postupke koji služe za otkrivanje tumora glave i vrata ubrajamo klinički pregled, laringoskopiju, panendoskopiju, ezofagoskopiju, fiber-direktoskopiju te druge klasične metode poput CT-a, ultrazvuka, MR-a i nuklearno medicinske dijagnostike. Na izbor metode liječenja utječu dob i opće stanje bolesnika, komorbiditet te stadij bolesti. U određivanju stadija bolesti, važnu ulogu ima TNM klasifikacija. Svaki oblik liječenja specifičan je za stadij u kojem se bolest trenutno nalazi pa je tako za liječenje malih primarnih tumora dovoljna primjena kirurškog ili radioterapijskog liječenja, dok uznapredovali tumori ipak zahtijevaju istovremenu primjenu više metoda. Važnu ulogu u provođenju liječenja bolesnika s tumorima glave i vrata ima i radiološki tehnolog. On ima zadatak provođenja terapije i komunikacije s bolesnikom te je ujedno prva osoba koja bi trebala primijetiti neželjene posljedice terapije i o tome na vrijeme obavijestiti liječnika