Specifične ozljede u hrvanju te postupci prevencije i fizioterapijske rehabilitacije

Bogata povijesna dokumentacija i višetisućljetna tradicija hrvanja kao jednog od najstarijih sportova pokazuje njegov značaj, isprva vojni a kasnije sportski. Može se reći da je hrvanje staro gotovo kao i samo čovječanstvo. Svjetska hrvačka organizacija – FILA odredila je pravila ove drevne borilačke vještine u kojoj se dvoje protivnika natječe primjenom različitih zahvata, protuzahvata i obrana te tehničko-taktičkih elemenata s ciljem pobjede nad protivnikom tušem, na bodove ili nekim drugim načinom. Hrvanje je fizički vrlo zahtjevan sport u kojem se dešavaju nagle promjene smjera kretanja, upotreba velikih sila prilikom raznih bacanja i zahvata te je prisutan stalan fizički kontakt što dovodi do velikog rizika za ozljeđivanje. Cilj ovog rada je prikazati koje su dvije specifične ozlijede u hrvanju nastale za vrijeme treninga ili turnira u hrvatskim hrvačkim klubovima te opisati fizioterapijsku prevenciju i rehabilitaciju istih. Specifične ozljede su definirane kao ozljede s najvećom pojavnošću a utvrđene su pomoću anketnog upitnika provedenog 2020. godine između natjecatelja grčkorimskog stila hrvanja dvadesetak hrvatskih hrvačkih klubova. Anketnom upitniku je pristupilo 83. hrvača od kojih se 75. ozlijedilo prilikom treninga ili natjecanja. Upitnikom su obuhvaćene sve dobne skupine te se sastojao od 14 pitanja, 8 otvorenog te 6 zatvorenog tipa. Rezultati upitnika su bili slični nekim od prijašnjih istraživanja. Kao najčešće ozljede pokazale su se ozljede koljena, ramena, gležnja te vrata. Detaljnijom analizom kao dvije ozljede s najvećom frekvencijom učestalosti izdvojile su se puknuće prednjeg križnog ligamenta i istegnuće tetiva ramena. Više se hrvača ozlijedilo na treningu te su te ozljede većinom bile akutne. Prikazane su dvije najčešće ozljede prilikom hrvanja a to su puknuće prednjeg križnog ligamenta i istegnuće tetiva ramena (rotatorne manšete) s opisom biomehanike nastanka i anatomije istih. Prikazana su neka od ranijih istraživanja iste tematike te postupci fizioterapijske rehabilitacije i prevencije tih ozljeda. Opisano je konzervativno liječenje istegnuća tetiva ramena dok je za puknuće prednjeg križnog ligamenta opisano i operativno i konzervativno liječenje