Specifičnosti fizioterapijske intervencije kod oboljelih od Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest kronična je i progresivna bolest te je jedna od najučestalijih neurodegenerativnih bolesti sa prosječnom dobi nastanka u šezdesetoj godini života. Etiologija bolesti još uvijek nije poznata, no pretpostavlja se da je važan utjecaj različitih kombinacija genskih i okolišnih čimbenika. Parkinsonova bolest spada u bolesti ekstrapiramidnog sustava koji ima važnu ulogu u regulaciji motoričkih funkcija. Propadanjem substantie nigre dolazi i do propadanja dijela bazalnih ganglija (corpus striatum) koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta, dok nedostatak lučenja dopamina dovodi do pojave simptoma kao što su tremor, rigor, bradikinezija i posturalna nestabilnost. Pojavom simptoma pacijenti gube neovisnost i trebaju njegu te im je važno omogućiti dobru medicinsku potporu te pomoć obitelji i prijatelja pri obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. Osim farmakološkog i neurokirurškog liječenja, veliku ulogu u rehabilitaciji ima i fizioterapija čiji je cilj omogućiti osobama s Parkinsonovom bolešću da zadrže maksimalnu razinu pokretljivosti, aktivnosti i neovisnosti. Fizioterapijska procjena provodi se svakodnevno te joj je cilj dobivanje uvida u stanje motoričkih problema bolesnika. Subjektivnom procjenom pacijent iznosi razmišljanja o vlastitim problemima i funkcionalnim ograničenjima koje ti problemi uzrokuju, dok se objektivna procjena temelji na korištenju mjerenja i testova te je usmjerena na potrebe tretmana bolesnika. Neki od testova koje koristimo su Ashworthova skala, Bergova skala ravnoteže, retropulsni test, skala aktivnosti oboljelih od Parkinsonove bolesti, test za utvrđivanje „zaleđivanja“ hoda i drugi. Fizioterapijska intervencija, koja mora biti svrsishodna i osmišljena za svakog pacijenta individualno, koristi niz pristupa rehabilitaciji pokreta čiji je cilj poboljšati kvalitetu života. To su Bobath koncept, proprioceptivna neuromuskularna facilitacija, vježbe disanja, vježbe istezanja, vježbe za unaprijeđenje koordinacije i balansa, hidroterapija i vježbe relaksacije, dok se kao komplementarne metode koriste još i ples, Tai Chi i yoga