Prevalence of phytotherapy usage

Fitoterapija je holistička disciplina koja označava liječenje, ublažavanje te sprječavanje bolesti i tegoba upotrebom cijelih ljekovitih biljaka ili njihovih dijelova. Biljni lijekovi mogu se koristiti u obliku čajeva, tinktura, macerata, ekstrakta, eteričnog ulja, sirupa, prašaka te kao suhih ekstrakata. Ljekovite biljke mogu se koristiti u različite svrhe; za ublažavanje simptoma kod blagih funkcionalnih poremećaja, u terapiji kroničnih bolesti kao dopuna djelovanju tradicionalnog lijeka te kao zamjena za konvencionalnu medicinu kod lakših kroničnih bolesti kada ljekoviti učinak konvencionalnog lijeka opravdava njegove nuspojave. U svrhu izrade diplomskog rada krajem rujna 2020. godine provedeno je istraživanje učestalosti primjene fitoterapije. U istraživanju su sudjelovala 282 ispitanika. Kao mjerni instrument korišten je posebno kreiran anketni upitnik. Istraživanje je pokazalo da je velika većina ispitanika upoznata s pojmom fitoterapije te da većina ispitanika koristi ljekovite biljke. Ljekovite biljke najčešće se koriste za liječenje gastrointestinalnih problema, liječenje prehlade, kašlja, grlobolje i glavobolje, liječenje uroloških problema, liječenje alergije, liječenje ginekoloških problema, dermatoloških problema, za podizanje imuniteta, nesanicu itd. Od ljekovitih biljaka ispitanici najčešće koriste čajevac, koprivu, metvicu, kadulju i kamilicu. Gotovo dvije trećine ispitanika uz klasičnu medikamentoznu terapiju za liječenje bolesti primjenjuje i neke oblike ljekovitog bilja. Kao izvore informacija o ljekovitim biljkama koje koriste ispitanici pretežno navode prijatelje, kolege ili susjede te obitelj, dok su zdravstveni djelatnici izvori informacija o ljekovitim biljkama tek kod manjeg dijela ispitanika. Istraživanje je pokazalo i da ne postoje statistički značajne razlike u učestalosti primjene fitoterapije s obzirom na spol, dob, razinu obrazovanja i mjesto stanovanja ispitanika te da ne postoje statistički značajne razlike u stavovima ispitanika o učinkovitosti biljnih preparata s obzirom na mjesto stanovanja, dok je prisutna statistički značajna razlika u stavovima ispitanika o učinkovitosti biljnih preparata s obzirom na spol, dob i razinu obrazovanja ispitanika.Phytotherapy is a holistic discipline of treating, alleviating and preventing diseases by using whole medicinal plants or their parts. Herbal medicines can be used in the form of teas, tinctures, macerates, extracts, essential oils, syrups, powders and as dry extracts. Medicinal plants can be used in various purposes; to relieve symptoms in mild functional disorders, in the treatment of chronic diseases as a supplement to the action of traditional medicine and as a substitute for conventional medicine in mild chronic diseases when the therapeutic effect of conventional medicine justifies its side effects. Whitin this Mater Thesis study of the prevalence of phytotherapy usage is described. The research was performed in September 2020 and study involved 282 randomly selected respondents. A specially created survey questionnaire was used as a measuring instrument. The research showed that the vast majority of respondents are familiar with the concept of phytotherapy and that most respondents use medicinal plants. Medicinal herbs are most commonly used to treat gastrointestinal problems, treat colds, coughs, sore throats and headaches, treat urological problems, treat allergies, treat gynecological problems, dermatological problems, boost immunity, insomnia, etc. Of the medicinal herbs, respondents most often use tea tree, nettle, mint, sage and chamomile. Almost two thirds of the respondents use some forms of medicinal herbs in addition to the classic drug therapy for the treatment of the disease. Friends, colleagues or neighbors and family are mostly cited as sources of information on medicinal plants used by the respondents, while healthcare professionals are sources of information on medicinal plants only for a small part of the respondents. The research also showed that there are no statistically significant differences in the frequency of phytotherapy with regard to gender, age, level of education and place of residence of respondents. There are no statistically significant differences in respondents' attitudes about the effectiveness of herbal preparations with regard to place of residence. Statistically significant differences in the attitudes of the respondents regarding the effectiveness of herbal preparations with regard to gender, age and level of education of the respondents were observed