Test profita programa obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje

Na temelju Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima, mirovinska osiguravajuća nude programe obveznih mirovina, pri čemu su troškovi koje ta društva mogu zaračunati prilikom izrade cjenika obveznih mirovinskih osiguranja zakonski ograničeni. Cilj je ovog rada bio obraditi test profita programa obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje, uzimajući u obzir zakonska ograničenja pri formiranju cjenika odnosno određivanju jediničnih iznosa mirovina, između ostalog i zakonska ograničenja u vezi s troškovima i naknadama koje mirovinsko osiguravajuće društvo može zaračunati, kao i zakonska pravila za raspodjelu potencijalnog viška imovine za pokriće tehničkih pričuva, i to na primjerima oblika mirovina iz obveznog mirovinskog osiguranja koje prema Zakonu o mirovinskim osiguravajućim društvima mirovinska osiguravajuća društva mogu isplaćivati te prikazati koji parametri cjenika najviše utječu na njihovu profitabilnost. Test profita provodi se kako bi se utvrdila profitabilnost i povrat na kapital određenog osigurateljnog proizvoda, uključujući proizvode mirovinskog osiguranja. I obratno, za traženi povrat na kapital, modelom testa profita moguće je definirati troškove odnosno cjenik određenog osigurateljnog proizvoda. Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima s jedne strane zahtijeva potvrdu ovlaštenog aktuara u vidu pozitivnog mišljenja o gospodarskim i aktuarskim parametrima na kojima su temeljeni novi cjenici mirovina prije njihovog uvođenja, a s druge strane ograničava vrste i iznose naknada koje mirovinsko osiguravajuće društvo može zaračunati odnosno naplatiti kod programa obveznih mirovina. Tako mirovinsko osiguravajuće društvo može zaračunati jednokratnu i godišnju naknadu za vrijeme trajanja isplate mirovine koje ne smiju biti veće od Zakonom određenih postotaka zaprimljenih doznaka te naknadu za upravljanje imovinom za pokriće tehničkih pričuva koja se u određenom postotku obračunava na ukupnu imovinu, ako je vrijednost te imovine veća od traženog pokrića, a koja nije uobičajena u životnom odnosno rentnom osiguranju. Dodatno, u slučaju da mirovinsko osiguravajuće društvo ostvari višak u vrijednosti imovine za pokriće tehničkih pričuva u odnosu na traženo pokriće, bilo da se radi o višku zbog povoljnijeg financijskog iskustva (veći prinos od ulaganja od planiranog ili manja stopa usklađivanja mirovina) ili demografskog iskustva (veća smrtnost) u odnosu na parametre korištene u cjenicima, dioničari mirovinskog osiguravajućeg društva ne participiraju u tom višku, već društvo tako ostvareni višak, prema uvjetima propisanim Zakonom, može odnosno mora podijeliti između korisnika mirovina i interventnih pričuva. Analiza osjetljivosti provedena u sklopu testa profita na primjerima oblika mirovina iz obveznog mirovinskog osiguranja pokazala je da mirovinsko osiguravajuće društvo ne ostvaruje nužno veću profitabilnost u slučaju korištenja konzervativnijih parametara u cjenicima te nadalje, da odgađanje raspodjele ostvarenog viška korisnicima mirovina pozitivno djeluje na profitabilnost mirovinskog osiguravajućeg društva. Ovakav rezultat je posljedica već prethodno navedene činjenice da mirovinsko osiguravajuće društvo participira u eventualno ostvarenom višku samo kroz naknadu za upravljanje imovinom za pokriće tehničkih pričuva koja se u tom slučaju obračunava na veću vrijednost imovine. Raspodjelom eventualno ostvarenog viška, dio imovine se prenosi u interventne pričuve te se imovina za pokriće tehničkih pričuva na koju se obračunava naknada za upravljanje smanjuje, a isto tako se dodatno smanjuje zbog isplata mirovina uvećanih za pripisani višak. S druge strane, obračun naknade za upravljanje imovinom za pokriće tehničkih pričuva na veću vrijednost te imovine nije u interesu korisnika mirovina, jer dodatno umanjuje potencijalni višak im se može raspodijeliti, a što vjerojatno nije bila namjera zakonodavca. Promatrano iz aspekta solventnosti mirovinskog osiguravajućeg društva, analiza osjetljivosti je pokazala da raspodjela viška pozitivno djeluje na trošak držanja kapitala s obzirom na to da se raspodjelom viška granica solventnosti odnosno iznos potrebnog kapitala za pokriće solventnosti povećava za 3% raspodijeljenog viška, a interventne pričuve koje umanjuju potrebu za dodatnim kapitalom povećavaju za četvrtinu odnosno 25% iznosa raspodijeljenog viška.According to the Act on Pension Insurance Companies, pension insurance companies offer mandatory pension insurance programs, whereby the costs which these companies are allowed to charge when defining the tariffs of the mandatory pensions are limited by the law. The purpose of this paper was to describe profit testing of mandatory pension insurance programs based on individual capitalized savings, taking into consideration legal restriction in defining the tariffs i.e. in defining pension units amounts, including legal limitations regarding the costs and fees which pension insurance company is allowed to charge, as well as legal regulations for the distribution of potential surplus assets for the technical provisions coverage, on examples of mandatory pension insurance types which according to the Act on Pension Insurance Companies, pension insurance companies may disburse and to show which of the tariff parameters affect their profitability the most. The profit testing is conducted to determine the profitability and return on equity of a certain insurance product, including the pension insurance products. And vice versa, for the required return on equity, the profit test modelling can be used to define the costs or the tariff of the certain insurance product. On the one hand, the Act on Pension Insurance Companies requires a confirmation given by a certified actuary in the form of a positive opinion on the economic and actuarial parameters on which the new pension tariffs are based before their introduction, and on the other hand it limits the types and amounts of fees that a pension insurance company is allowed to include e.g. charge in mandatory pension insurance programs. Thus, pension insurance company is allowed to charge single and annual fees during the pension payments which cannot exceed the percentages of received single amount defined by the Act and the asset management fee in the defined percentage of the total assets for the technical provisions coverage if these assets are higher than required coverage, which is not common in life or annuity insurance. Additionally, if pension insurance company realizes a surplus in assets for the technical provisions coverage in relation to the required coverage, whether it is a surplus due to better financial experience (higher return on investment than planned or lower rate of pension adjustment) or demographic experience (higher mortality) in relation to the parameters used in the tariffs, the shareholders of the pension insurance company do not participate in that surplus, but the company can, or must, according to the conditions defined by the Act, divide the realized surplus between pension beneficiaries and intervention provisions. Sensitivity analysis conducted as part of the profit testing on the examples of mandatory pensions insurance types has shown that the pension insurance company does not necessarily achieve higher profitability when using more conservative tariff parameters, and furthermore, that delaying the distribution of surplus to pension beneficiaries has a positive effect to the profitability of pension insurance company. This result is a consequence of the previously mentioned fact that the pension insurance company participates in any potential surplus only through the asset management fee, which in this case is calculated on the higher value of the assets. When distributing the potential surplus, part of these assets is transferred to intervention provisions and simultaneously for the technical provisions coverage, on which the asset management fee is calculated, are reduced. Futhermore, it is additionally reduced due to the payment of pensions increased by the allocated surplus. On the other hand, charging the asset management fee to a higher value of that asset for the technical provision coverage is not in the interest of pension beneficiaries, because it additionally reduces the potential surplus that can be allocated to them, which probably was not the legislator’s intention. Regarded from the aspect of solvency of the pension insurance company, the sensitivity analysis has shown that the distribution of surplus has a positive effect on the cost of holding the capital, considering that by the distribution of surplus solvency margins, e.g. the amount of capital needed for solvency coverage, is increased by 3% of distributed surplus, and the intervention provisions, which reduces the need for additional capital, are increased by a quarter, i.e. 25% of the amount of distributed surplus