U radu se analizira institut stranke u upravnom postupku, prvenstveno prema Zakonu o općem upravnom postupku (dalje: ZUP). U prvom se dijelu govori o pravnom položaju stranke te o sposobnosti stranke da sudjeluje u postupku. Glavni dio rada odnosi se na analizu prakse upravnih sudova koja se odnosi na primjenu članka 30. ZUP-a o izjašnjavanju stranke te se iznose neki od problema s kojima se susreću stranke u tom području. U zadnjem dijelu rada prikazuju prava i dužnosti stranke prilikom rješavanja upravnih stvari, a uz to prikazana je problematika koja se javlja u pogledu ograničavanja pravnog položaja stranke. U zaključku je naglašen položaj stranke zajamčen ZUP-om, koji bi se trebao poštovati te je istaknuta činjenica o važnosti napredov...