Primjena habilitacije djece s neuromotornim poteškoćama kroz kućne programe

Cerebralna paraliza predstavlja najčešći uzrok težih neuromotornih odstupanja kod djece. Ona označava skupinu trajnih ali promjenjivih poremećaja pokreta ili posture i motoričkih funkcija uzrokovanih neprogresivnim poremećajem ili oštećenjem mozga u razvoju. Etiologija cerebralne paralize je nespecifična, a klinička slika oscilira i nastoje se odrediti uvjeti prema kojima se poremećaji motorike mogu uključiti ili isključiti iz ovog stanja. Klinički simptomi prisutni su od dojenačke dobi, promjenjivi su uz stalno prisutan usporeni razvoj motorike. Procesi maturacije i plastičnosti mozga utječu na simptome koji su zbog toga podložni promjenama. Hipotonija i otežan razvoj motorike predstavljaju rane znakove cerebralne paralize, a težina oštećenja varira s obzirom na opseg neurološkog oštećenja. Na osnovu neuroloških simptoma danas se provodi simplificirana klasifikacija cerebralne paralize, a dijeli se na tri temeljna tipa: spastični, ataksični i diskinetski. Kod djece kod koje je zamijećen usporeni razvoj motorike postavlja se dijagnoza koja se potkrepljuje izvješćem magnetske rezonance. Klinička dijagnoza se postavlja na osnovu poznavanja kliničke slike, tijeka i povijesti bolesti. Habilitaciju je potrebno započeti rano u dobi od četiri do šest tjedana. Habilitacija djece s cerebralnom paralizom usredotočena je na ostvarivanje definiranih ciljeva. Reducirati komplikacije izazvane cerebralnom paralizom i unaprijediti sposobnost usvajanja novih vještina dva su glavna cilja habilitacije. Prilikom habilitacije djece s cerebralnom paralizom potrebno je motivirati dijete prilikom izvođenja aktivnosti za razvijanje kognitivnog, konativnog, emocionalnog i motoričkog razvoja. Re/habilitacija i liječenje je često vrlo kompleksno te uključuje fizioterapiju, ortopedske operativne zahvate, radnu terapiju, govornu terapiju i edukacijsko rehabilitacijski tretman. Kućni programi predstavljaju strategiju liječenja u kojoj fizioterapeuti i obitelj zajedno rade kako bi stvorili specifični skup aktivnosti koje djeluju na unaprijed utvrđene ciljeve djeteta. Cerebralna paraliza zahtijeva provedbu transdisciplinarnog pristupa te ima velik utjecaj na dijete i na obitelj