Ovaj rad bavi se hrvatskim distopijskim romanom te distopijom kao književnim žanrom. Na početku rada definiran je pojam distopije u opreci s utopijom i anti-utopijom, nakon čega je pobliže objašnjena distopija kao žanrovska vrsta te su dane tendencije razvoja hrvatske distopijske književnosti, dok je glavni dio rada obuhvatio analizu, interpretaciju i komparaciju četrnaest romana hrvatske distopijske književnosti. Činjenica jest da distopija ne konstruira idealne svjetove već ih prikazuje što je moguće gorima pa nam se tako otvaraju mnoga pitanja koja moramo osvijestiti želimo li imati svjetliju budućnost. Najjednostavnije rečeno, distopija u bilo kojem umjetničkom segmentu isključivo je kritika današnjice i upozorenje za sutrašnjicu i zato...