Art and Affirmation of Life in Nietzsche's Philosophy

U radu se analiziraju Nietzscheovi pojmovi umjetnosti i afirmacije života, te njihov međusobni odnos. Kompozicija rada prati uobičajenu podjelu Nietzscheove filozofije na rani, srednji i zreli period. Tijekom rane etape svoga filozofskog promišljanja Nietzsche je etablirao metafizički koncept umjetnosti kao rješenje za prevladavanje pesimizma kao najvećeg problema života. Pri tome Nietzsche središnju ulogu pripisuje staroj grčkoj tragediji, kao jedinstvu suprotstavljenih principa apolonskog i dionizijskog, izlažući vjeru u mogućnost ponovnog rođenja tragedije u modernoj njemačkoj umjetnosti. Srednja etapa Nietzscheove filozofije ogleda se u etabliranju života kao centralnog kriterija za procjenu vrijednosti svih ljudskih aktivnosti, te u afirmiranju znanstvenog optimizma nasuprot ranijem metafizičkom konceptu, pri čemu se umjetnost prepoznaje kao početak znanstvenog progresa i putokaz za budućnost čovječanstva. Na koncu, u svojoj kasnoj, zreloj filozofiji Nietzsche odbacuje znanost i znanstveni optimizam u korist svoje nove epistemološke doktrine – perspektivizma. Na temelju perspektivizma Nietzsche gradi tezu o nužnosti prevrednovanja svih postojećih vrijednosti, kako bi se konačno život u cijelosti mogao afirmirati, što podrazumijeva temeljitu kritiku znanosti, religije, morala i umjetnosti. Tako Nietzsche nalazi mogućnost za pravu afirmaciju života u etabliranju perspektive o volji za moć kao najvišem principu cjelokupnog svijeta i života, u kojoj umjetnost zadobiva središnje mjesto.This dissertation explicates Nietzsche’s concepts of art and life-affirmation, including their interrelationship. Composition of the work follows a common division of Nietzsche’s philosophy into early, middle, and late periods. During the early stage of his philosophical thought, Nietzsche has established the metaphysical concept of art as the proper solution to the problem of pessimism as the life’s greatest problem. In doing so, Nietzsche ascribes central role to the ancient Greek tragedy, as the union of antagonistic principles Apollonian and Dionysian, believing in the possibility of rebirth of such tragedy in modern German art. Middle stage of Nietzsche’s philosophy reflects in the establishment of the concept of life as the central criterion for evaluation of all human activity, also in the affirmation of scientific optimism instead of earlier metaphysical conception, whereat art marks the commencement of scientific progress, and the signpost to the future of humanity. Finally, in his late or “mature” philosophy, Nietzsche rejects the science and scientific optimism in favor of his new epistemological doctrine of perspectivism. Based on his perspectivism, Nietzsche constructs a thesis of necessity of reevaluation of all existing values in order to affirm life as a whole, which implies thorough critique of science, religion, morality, and art. Hence, Nietzsche discovers the possibility for the true affirmation of life by establishing the perspective of will to power as the highest principle of the world and life in general, wherein art acquires the central place