Izbjeglice, azilanti i ilegalni migranti u administrativnom i javnom diskursu u Srbiji: pregled koncepata u dijakronijskoj perspektivi

The present discourse concerning asylum and irregular migration, with all its concepts and institutions, techniques and code of conduct, was introduced in the Republic of Serbia through the EU Accession process. As a prerequisite for visa liberalization with the EU (achieved in 2009), Serbia signed readmission agreements with the EU and its member-states and adopted the Asylum Law (Zakon o azilu 2007) and the Law on Foreigners (Zakon o strancima 2008). However, related notions and legal instruments existed in the periods that preceded it. In this text I offer a diachronic overview of conceptual and procedural differences and discuss their entanglements, merging, spilling over and confrontation. In such a way, my aim is to point out their use as political statements in particular, as performatives affecting national and international political contexts.Sadašnji diskurs o azilu i iregularnoj migraciji, sa svim njegovim konceptima i institucijama, tehnikama i kodeksom ponašanja, uveden je u Republiku Srbiju kroz tzv. proces pristupanja Europskoj uniji. Kao preduvjet liberalizacije viznog režima s Europskom unijom (postignute 2009. godine), Srbija je potpisala sporazume o readmisiji s Europskom unijom i njezinim državama članicama, te usvojila Zakon o azilu (2007.) i Zakon o strancima (2008.). Međutim, bliski pojmovi i pravni instrumenti postojali su i prethodnim periodima. U ovom tekstu dajem dijakronijski pregled konceptualnih i proceduralnih razlika i govorim o njihovim preplitanjima, spajanju, prelijevanju i sučeljavanju. Time pokušavam indicirati prije svega njihovu uporabu u svojstvu političkih izjava, tj. kao performative koji utječu na nacionalni i međunarodni politički kontekst