NEGATIVNI JEZIČNI PRIJENOS NA MORFOSINTAKTIČKOJ RAZINI U UČENJU SRODNIH JEZIKA: TALIJANSKOG (J2) I ŠPANJOLSKOG JEZIKA (J3)

Ovaj rad bavi se pojavom negativnog jezičnog prijenosa na morfosintaktičkoj razini u procesu učenja srodnih jezika talijanskog (J2) i španjolskog (J3) uzrokovanog međujezičnim utjecajem koji se javlja kod učenika čiji je materinski jezik hrvatski. Upravo zbog bliskosti iste jezične skupine često dolazi do pogrešnog stava i pretpostavke da učenici talijanskog jezika pri učenju španjolskog neće imati većih poteškoća i da će ga usvojiti s lakoćom. Međutim, zbog prividnih sličnosti dolazi do negativnog jezičnog prijenosa i javlja se tendencija miješanja što dovodi do fosiliziranih pogrešaka. Cilj ovog rada bio je ustanoviti pojavu negativnog jezičnog prijenosa u određenim gramatičkim strukturama i najčešće morfosintaktičke pogreške pri pismenom izražavanju na španjolskom jeziku. Rad uključuje rezultate istraživanja koje je provedeno s učenicima talijanskog i španjolskog jezika. U istraživanju su se ciljano testirali određeni morfosintaktički elementi u gramatičkim zadacima koji sadržavaju određene jezične strukture koje su najčešći uzrok pogrešaka. Rezultati istraživanja potvrdili su pretpostavku da će učenici, zbog utjecaja talijanskog jezika i nedovoljne osviještenosti o problematici srodnih jezika, praviti u određenim jezičnim strukturama morfosintaktičke pogreške koje su posljedica negativnog jezičnog prijenosa. Prikupljene su morfosintaktičke pogreške u zadacima sistematizirane i analizirane. Rezultati ovog rada ukazuju na osjetljivost učenja dvaju srodnih jezika te se stoga smatra kako bi se trebala pridavati veća pozornost određenim problematičnim jezičnim strukturama u okviru učenja i poučavanja španjolskog i talijanskog jezika kao stranog jezika te primijeniti kontrastivni pristup koji predstavlja jednu od najprikladnijih nastavnih strategija za učitelje i učenike koji se suočavaju s izazovom učenja srodnih jezika