Zaštita ljudskih prava u međunarodnim i regionalnim izvorima

Cilj ovog rada je pobliže objasniti zaštitu ljudskih prava u međunarodnom pravu, dati što bolju definiciju, ali isto tako ukazati na problematiku u znanosti i praksi.Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima te samim tim mu i pripadaju određena prava bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovinu, rođenje ili neki drugi status. Također ne smije biti diskriminacije ni na temelju njegovog političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili područja kojemu pripada. Iz navedenih razloga ponekad se određene skupine ljudi, posebno osjetljivih, kao što su žene, djeca, stranci, izbjeglice i drugištite posebnim aktima(npr. Konvencija o pravima djeteta, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i dr.). Donošenjem navedenih konvencija pruža se efikasnija i preciznija zaštita posebno osjetljivih grupacija.Theaimofthispaperis to givepreciseexplanationoftheprotectionof human rightsininternationallaw, givethebestpossibledefinition, but also to pointouttheissuesthatariseintheoryandpractice. Human rights are theinherentrightsofevery human beingthatbelong to him on thebasisofhisexistenceregardlessof race, color, gender, language, religion, politicalorotheropinion, nationalorsocialorigin, property, birthorother status. Human rightsprotectpersonsregardlessofthepolitical, legalorinternational status ofthecountryorterritory to whichtheybelong. Thebasic postulate ofmodernsocietyisthatall human beings are born free andequalindignityandrights. Sometimescertaingroupsofpeoplesuch as women, children, foreigners, statelesspersonsorrefugees are protectedbyspecialacts (egtheConvention on the Rights oftheChild, theConvention on theEliminationof All FormsofDiscriminationagainstWomen, theConvention on the Rights ofPersonswithDisabilities), but thisdoesnotaffecttheprincipleofuniversalityof human rights