Referendum in case-law of the Constitutional Court of the Republic of Croatia

Kroz ovaj rad prikazana je ustavna koncepcija referenduma kao sredstvo političkih stranaka, kao sredstvo državnog poglavara, te kao sredstvo samih građana. Kroz ustavne koncepcije je objašnjena razlika između njih samih u kojoj se navodi važnost određivanja glavnog autora akta o kome će narod donijeti konačnu odluku, prije same faze postupka i neposrednog odlučivanja naroda. Republika Hrvatska je nakon ustavnih promjena u studenome 2000. godine usvojila ustavnu koncepciju referenduma kao sredstva građana. Kroz daljnji rad su navedene vrste referenduma i njihovo raspisivanje, a zakonski okvir u Hrvatskoj definira tri vrste referenduma: državni referendum, lokalni referendum i savjetodavni referendum. Osim toga, iako opoziv općinskih načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika ne spada po definiciji u referendume jer se u institutu opoziva radi o izjašnjavanju o smjeni čelnika lokalne i regionalne samouprave, on se u ovoj analizi navodi jer se organizira i provodi na isti način kao i referendum . Rad prikazuje praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske u vezi referenduma o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj, referendum o outsourcingu, referendum o kvoti za primjenu Ustavnog zakona o pravima manjina, te raspisivanje referenduma vezano uz kolektivne ugovore i pregovore o njima. U radu su navedeni članci Ustava i Zakona na kojima je Ustavni sud temeljio svoje odluke, te su kroz Ustav i Zakone navedena prava i obveze svih strana po pitanju referenduma