A Review of Various Methods of Assessment of Phonological Disorders

Fonološke supstitucije u jeziku djece nakon najranijih faza leksičkog usvajanja uglavnom pokazuju veliku pravilnost. Lingvisti takve pravilnosti izražavaju u obliku fonoloških pravila ili onoga što je u literaturi o dječjem jeziku postalo poznato pod nazivom fonološki procesi ili fonološki obrasci. U onome što trenutno znamo o stvarnoj jezičnoj obradi u djece, pozivanje na fonološke procese ili obrasce je općenito stvar deskriptivne praktičnosti. Ovim su se radom htjeli proučiti različiti načini procjene fonoloških poremećaja kod djece koja se služe hrvatskim i talijanskim jezikom. Prikazat će se standardizirani test za procjenu fonoloških poremećaja u dječjem jeziku koji se koristi na talijanskom govornom području PFLI (Bortolini, 1995) i njegovi nedostatci, te niz drugih testova. TakoĎer, prikazat će se način procjene fonoloških poremećaja kod djece koja se služe hrvatskim jezikom i odgovarajući testovi koji se primjenjuju. U Hrvatskoj ne postoji standardizirani dijagnostički test isključivo za procjenu fonoloških poremećaja, iako odreĎeni testovi sadrže dijelove koji spadaju u fonološku procjenu na primjer Test artikulacije (Vuletić, 1990) i PredČip (Kuvač Kraljević i Lenček, 2011). Stručnjaci se slažu da standardizirani testovi nisu dovoljni za cjelokupnu procjenu te se potiče korištenje dodatnih metoda provjere koje će omogućiti detaljniju analizu ciljanih glasova.Phonological substitutions in the language of children, after the earliest phase of mastering the lexicon, is usually substantially correct. Linguists express this correctness in the form of phonological rules, or what have become known in the literature on children's language as phonological processes or phonological patterns. In the context of what we currently know about actual linguistic processing in children, referring to phonological processes or patterns is a matter of descriptive practicality. This paper seeks to examine the various methods used to assess phonological disorders in children who speak Croatian or Italian. The standardised test is presented that is used to assess phonological disorders in children's language in the Italian speaking region (PFLI, Bortolini, 1995), and its failings, alongside a number of other tests. In addition, there is a presentation of how phonological disorders are assessed in children who use the Croatian language, as well as the appropriate tests used. There is no standardised diagnostic test in Croatia used exclusively for assessment of phonological disorders, although some tests include parts related to phonological assessment, such as the Articulation Test (Vuletić, 1990) and PredČip (Kuvač Kraljević and Lenček, 2011). Experts agree that standardised tests are not sufficient for a complete assessment, and encourage the use of additional assessment methods to make a more detailed analysis of the target sounds possible