Participacija djece u kreiranju prostorno-materijalnog okruženja

Nova paradigma ranog odgoja prema kojoj je dijete aktivno, cjelovito i kompetentno biće koje ima svoju kulturu, prava i potrebe između ostalog naglasak stavlja i na njegovu participaciju u donošenju odluka koje se odnose na kvalitetu njegova života, među kojima su i odluke o okruženju u kojem živi. Prostorno-materijalno okruženje neophodan je izvor učenja djece rane i predškolske dobi jer ona uče aktivnim istraživanjem i činjenjem u suradnji s odraslima i drugom djecom. Zato djetetovo okruženje treba biti poticajno, dobro promišljeno te bi trebalo imati visok obrazovni potencijal. Glavni uvjet da okruženje postane poticajno jest promjena mišljenja, stavova, ali i povjerenja odgajatelja prema djeci pri čemu se naglasak stavlja na kontinuirano istraživanje vlastite odgojno-obrazovne praske. Ovaj rad će se temeljiti na akcijskom istraživanju s elementima etnografskog pristupa, a kao metoda prikupljanja podataka koristit će se mozaik pristup