Platonic Definition of Justice and European Legal Tradition

Cilj je rada, s jedne strane, istražiti grčko filozofsko porijeklo Ulpijanovih definicija pravednosti (iustitia est perpetua et constans voluntas ius suum cuique tribuendi) i temeljne tri pravne zapovijedi (iuris praecepta sunt haec: honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere). S druge strane, nastojalo se otkriti u kojoj su mjeri navedene antičke definicije bile ili jesu važnim konstitutivnim elementom europske pravne tradicije. U pogledu grčkih filozofskih temelja Ulpijanovih definicija, treba spomenuti da pretežni dio modernih i današnjih filozofa i pravnih znanstvenika smatra da izvore navedenih definicija treba prije svega tražiti kod stoičkih filozofa. Prema našem shvaćanju, Ulpijanove definicije imaju svoje najstarije filozofsko porijeklo u Platonovoj koncepciji pravednosti. Dok se temelji Ulpijanove definicije pravednosti mogu pronaći u platoničkim Definicijama, na temelje njegova tri praeceptorum iuris naići ćemo u prvoj knjizi Platonove Politeje, preciznije rečeno, u majeutičkom dijalogu između Sokrata i njegovih sugovornika o pojedinim temeljnim etičkim zapovijedima u kontekstu vrline pravednosti, gdje se po prvi puta sve tri spomenute zapovijedi mogu pronaći u istom kontekstu. Ulpijanove definicije pravednosti i tri temeljne pravne zapovijedi zadržale su svoje izuzetno značenje u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj europskoj pravnoj tradiciji. Tako, primjerice, načelo alterum non laedere kao jezgrovita formulacija poravnavajuće pravednosti (iustitia commutativa) te načelo suum cuique tribuere kao sažeta artikulacija diobene pravedenosti (iustitia distributiva), čine i danas nezamjenjivi temelj suvremenog zakonodavstva, doktrine i prakse u nekolicini najvažnijih pravnih disciplina.The aim of the paper is, on the one hand, to investigate the Greek philosophical origin of Ulpian's definitions of justice (iustitia est perpetua et constans voluntas ius suum cuique tribuendi) and the fundamental three legal precepts (iuris praecepta sunt haec: honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere). On the other hand, an attempt was made to discover the extent to which these ancient definitions were or are an important constitutive element of the European legal tradition. Regarding the Greek philosophical foundations of Ulpian's definitions, it should be mentioned that the majority of modern and contemporary philosophers and legal scholars believe that the sources of these definitions are the writings of Stoic philosophers. According to our understanding, Ulpian's definitions have their oldest philosophical origins in Plato's conception of justice. While the foundations of Ulpian's definition of justice can be found in the Platonic Definitions, the foundations of his three praeceptorum iuris may be traced to the first book of Plato’s Politeia and specifically to the maieutic dialogue between Socrates and his collocutors on certain fundamental ethical precepts in the context of the virtue of justice, where all three precepts are to be found together for the first time in the same context. Ulpian’s definitions of justice and the three fundamental legal precepts retained their extraordinary significance in the medieval and modern European legal tradition. Thus, for example, the principle of alterum non laedere as a concise formulation of commutative justice (iustitia commutativa) and the principle of suum cuique tribuere as a concise articulation of distributive justice (iustitia distributiva), form an indispensable foundation of modern legislation, doctrine and practice in several of the most important legal branches