U radu se uspoređuju filozofije znanosti Immanuela Kanta i Karla R. Poppera. Prvo se ukratko prikazuje Kantova filozofija znanosti izložena u Kritici čistoga uma. Ustanovljuje je da je njegova teorija spoznaje transcendentalna, odnosno, odnosi se na narav čovjekova spoznajnog aparata. Potom slijedi kratak pregled života Karla R. Poppera i njegove povezanosti s pripadnicima Bečkog kruga. Objašnjava se Humeova kritika indukcije kao logički neodrživog postupka. Objašnjava se kako članovi Bečkog kruga djelomično prihvaćaju Humeovu kritiku, ali svejedno smatraju da indukcija može pružiti smjernice za oblikovanje provjerljivih tvrdnji o stvarnosti. Prikazuje se Popperov stav o problemu indukcije izložen u Logici znanstvenog otkrića. Objašnjava se...