Smisao ovog rada je proučavanje uloge etike karaktera u odgoju sa pozicije filozofije odgoja. U radu se povodom toga prvo iznosi oblikovanje ideje podučavanja moralnog odgoja u Staroj Grčkoj. Ocrti ideje moralnog odgoja vidljivi su već u sofista, Sokrata, te njihovih sljedbenika. Iz njihovog misaonog ispitivanja predodžbenog načina mišljenja ljudske djelatne svijesti, razvijaju se temelji za oblikovanje filozofije koja kombinira teoriju i praksu, a koju Aristotel kasnije definira u svojoj Nikomahovoj Etici kao praktičnu filozofiju. Praktična filozofija temelji se na procesu spoznaje koji polazi od nepotpuna razumijevanja stvari, tj. od njezinog ocrta kojim se anticipira daljnji tijek izlaganja, i opet se uz pomoć iskustva, vraća na prethod...