Rad analizira interdiskurzivnost i spekulativnost u romanesknoj trilogiji Luke Bekavca (Drenje, Viljevo i Policijski sat). Temeljna je teza ovog rada da se u romanima mogu pronaći intencionalni primjeri interdiskurzivnosti kojima autor otvara mogućnost za implementaciju ideja preuzetih iz spekulativnog realizma. Prvenstveno, to su kritika antropocentrizma i izražavanje sumnje u znanstvenu spoznaju. Primjeri interdiskurzivnosti istovremeno se koriste i kao autentični falsifikati kojima se opravdava unutarnja (pseudo)znantsvena logika romana. Prije same analize predstavljaju se različite interpretacije pojma diskurza, razvoj pojma interdiskurzivnosti te polje književnog diskurza kako bi se što bolje zacrtala konačna perspektiva uporabljena u ...