Značajke ovrhe u rimskom pravu moguće je analizirati u sklopu širih postavki građanskog postupovnog prava koji u rimskom okviru podrazumijeva tri segmenta. Kronološki najstariji legisakcijski postupak karakterizira stoga formalnosti i usmenost, sukladno okolnostima ondašnjeg stanja svijesti u društvu, a u kojemu je pravilo konsekutivno navedenome, bila neposredna ovrha na osobi dužnika. To je ublaženo donošenjem zakona Lex Poetelia Papiria de Nexis kojim se uvodi mogućnost otplatiti dug svojim radom za vjerovnike. Slijedi ga formularni postupak kojega također odlikuje formalizam, sada vidljiv u pisanoj formi kojega postupak zahtijeva. Dužnik svoj dug može i dalje otplatiti radom za vjerovnika ili postupkom venditio bonorum (cjelokupna dužni...