Likovna kritika u opusu Miroslava Krleže

Ovaj rad govori o teorijskim, kulturno-povijesnim, aksiološkim i polemičkim aspektima likovnokritičkih tekstova u međuratnom opusu Miroslava Krleže. Usredotočujući se na dijalog između povijesti umjetnosti i književne teorije, predstojeća rasprava otvara jednu od mogućih analitičkih vizura na Krležinu (likovno)kritičku praksu u okviru divergentnih kulturoloških i kontekstualnih silnica prve trećine 20. stoljeća. Na temelju komparativne analize izabranih eseja i feljtona Krležinu likovnu kritiku tumačimo kao sredstvo valorizacije suvremenih umjetničkih gibanja i tendencija u polju modernističkoga slikarstva, skulpture i arhitekture. Namjera ovoga rada je opisati formalne, značenjske i tematske osobitosti Krležinih likovnokritičkih tekstova te ukazati na važnost autorove kritičke prakse u kontekstu artikulacije modernističkog kanona hrvatske/jugoslavenske likovne umjetnosti.This paper discusses theoretical, cultural-historical, axiological and polemical aspects of art critical texts in the Miroslav Krleža's interwar oeuvre. Focusing on the dialogue between art history and literary theory, the forthcoming discussion suggests one of the possible analytical views on Krleža's (art) critical praxis within the divergent cultural and contextual forces of the first third of the 20th century. Based on a comparative analysis of selected essays and feuilletons, we interpret Krleža's art criticism as a mean of valorization of contemporary art movements and tendencies in the field of modernist painting, sculpture and architecture. The aim of this paper is to describe formal, semantic and thematic features of Krleža's critical texts and to point out the importance of the author 's critical practice in the context of articulation of the modernist canon of Croatian / Yugoslav art