PRIRODOSLOVNA PISMENOST STUDENATA UČITELJSKOG STUDIJA U SPLITU

Odgojno – obrazovni sustav u Hrvatskoj temeljio se na tradicionalnoj nastavi koja je više bila usmjerena na učenikovo pamćenje pojmova, a ne na reproduciranje i primjenu znanja u svakodnevnim životnim situacijama. Takav pristup prevladavao je u svim nastavnim predmetima te nije donio dobra postignuća u istraživanjima koja su od učenika zahtijevala da stečeno znanje primjene u realnoj životnoj situaciji. Kada govorimo o prirodoslovnom području, istraživanja su pokazala da učenici ne znaju znanstveno promišljati, što bi značilo da ne znaju kritički promatrati, raspravljati i donositi zaključke s obzirom na uzročno – posljedične veze prirodnih pojava i procesa. Takav način razmišljanja smatra se bitnom prirodoslovnom kompetencijom koju treba potaknuti učitelj kod učenika u razrednoj nastavi. Da bi učitelj takav način razmišljanja mogao implementirati kod učenika on i sam mora biti prirodoslovno pismen, zainteresiran za probleme prirodnih znanosti, znati postaviti znanstveno pitanje, prepoznati znanstvene dokaze i argumentirano o njima raspravljati. U anketnom upitniku Prirodoslovna pismenost studenata Učiteljskog studija u Splitu, pitanja su temeljena na sadržajima koje propisuje Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006) i Nastavni planu i program za srednju školu (2015). Svih šest područja kojima se može ispitati prirodoslovna pismenost dio su nastavnih programa od četvrtoga razreda osnovne škole do kraja srednjoškolskoga obrazovanja, različitog opsega sadržaja počevši od najosnovnijih činjenica koje su nadograđivane i proširivane većim stupnjem obrazovanja. U radu su ispitane razine prirodoslovne pismenosti studenata nižih i viših godina Učiteljskog studija u Splitu koje predstavljaju temelje za poučavanje nastavnoga predmeta Priroda i društvo u nižim razredima osnovne škole. U svrhu istraživanja proveden je upitnik koji su ispunjavali studenti od prve do pete godine Učiteljskog studija Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu. Rezultati istraživanja potvrđuju da su studenti viših godina postigli veću razinu prirodoslovne pismenosti nego studenti nižih godina te da ne postoji razlika u prirodoslovnoj pismenosti između studenata koji su završili srednju strukovnu školu i studenata koji su stekli gimnazijsko obrazovanje. Kako bi studenti, budući učitelji bili kompetentni za poučavanje nastavnog predmeta Priroda i društvo nižim uzrastima učenika koje su bitne za razvoj prirodoslovne pismenosti, trebali bi konstantno raditi na usavršavanju svojih prirodoslovnih kompetencija iz različitih prirodoslovnih područja što podrazumijeva i promišljanje o važnosti prirodoslovnih tema i angažiranje oko rješavanja problema koji proizlaze iz načina i djelovanja suvremenog čovjeka. U konačnici prirodoslovno 50 opismenjen učitelj stvara prirodoslovno osviještenog i pismenog učenika, kasnije pojedinca koji će kao promišljajući građanin djelovati odgovorno i na održiv način u budućem svijetu.The educational system in Croatia was based on the traditional teaching which was more focused on students concepts of memorizing things than on the actual reproduction of knowledge in everyday life situations. That kind of approach has prevailed in all subjects and did not bring any good achievements in researches that demanded students to apply required knowledge in the real life situatios. Talking obout naturally fields of science, researches have shown that students do not know how to think in a scientific way, which would mean that they do not know how to think independently and how to come across with new conclusions considerig the cause – and – effect relationships in nature. Such a way of thinking is considered as essential natural – science competence that should be enouraged by the teacher in the classroom. In order for a teacher to be able to implement such a way of thinking in students, one must be natural-science literate himself and also interested in problems of the natural sciences and discuss them in the argumentative manner. In the questionnaire Natural Science Literacy of the Teacher Education in Split, questions are composed according to Curriculum for the Primary School (2006) and the Curriculum for the Secondary School (2015). All six areas, in which natural science literacy can be examined, are part of the Curriculum from the fourth grade of primary school to the end of secondary education;they include different ranges of content starting from the most basic facts that have been upgraded and expanded with higher education. For the purpose of the research, a questionnaire that is filled out by students from the first to the fifth year of Teacher Education at the Faculty of Philosophy, University of Split has been proven. The results of the research confirm that older students have achieved a higher level of science literacy than younger students and that there is no difference in science literacy between students who have completed secondary school of economics and students who have graduated grammar school. In order for students, future teachers, to be competent to teach younger students the subjec „Nature and Society“, which is important for the devolopment of nature science literacy, they should constantly work on improving their science competences in various fields of science which include thinking about importance of nature science topics and solving problems arising from the ways of actions of modern man